ZAGREB/SYDNEY, 30. rujna (Hina) - Velika gustoća tkiva dojke, najopasniji poznati faktor rizika za rak dojke, povezana je s genetskim nasljeđem, pokazuje studija provedena nad sestrama blizankama u Australiji.
ZAGREB/SYDNEY, 30. rujna (Hina) - Velika gustoća tkiva dojke,
najopasniji poznati faktor rizika za rak dojke, povezana je s
genetskim nasljeđem, pokazuje studija provedena nad sestrama
blizankama u Australiji. #L#
"Sljedeći je cilj pronaći gene koji određuju gustoću tkiva dojke",
kaže profesor John Hopper, ravnatelj Centra za genetsku
epidemiologiju pri sveučilištu Melbourne, gdje se nalazi i
registar australskih blizanaca.
"Kad identificiramo gene odgovorne za gustoću tkiva dojke, moći
ćemo definirati nove podtipove raka dojke, kao i osmisliti ciljanu
prevenciju i terapiju. Možda ćemo moći bolje objasniti povezanost
genetskog nasljeđa i raka dojke nego što je to bilo moguće otkrićem
gena BRCA1 i BRCA2", kaže Hopper.
Australski stručnjaci za rak dojke u suradnji s kanadskim kolegama,
objavili su rezultate studije u časopisu "New England Journal of
Medicine".
U studiju je uključeno 607 parova blizanki iz Melbournea, Sydneya i
Pertha, odabranih iz australskog registra blizanaca, kao i 355
parova sjevernoameričkih blizanki.
Jednojajčane blizanke, koje imaju potpuno isti genetski materijal,
imaju sličnu gustoću tkiva dojke, pokazalo je istraživanje u obje
skupine blizanki. Dvojajčane blizanke, kod kojih je polovica
genetskog materijala identična, imaju upola manje sličnu gustoću
tkiva dojke.
Gustoću tkiva dojke određuje sadržaj vezivnog i epitelnog tkiva,
koje je na mamogramu svijetlo, dok je sadržaj masnog tkiva taman.
"Iako je dokazano da životna dob i neki drugi faktori, kao npr.
rađanje, mogu promijeniti gustoću tkiva dojke, još je velik raspon
distribucije gustoće tkiva dojke među ženama iste dobi", kaže
Hopper.
"Rezultati pokazuju da zbog genetskih faktora žene iste dobi imaju
različitu gustoću tkiva dojke. Također je jasnije zašto prisutnost
raka dojke u obiteljskoj anamnezi predstavlja faktor rizika za
obolijevanje", kaže Hopper.
"Moguće je da veći broj gena utječe na gustoću tkiva dojke. Kod
svake žene vjerojatnije je da rizik određuje kombinirani utjecaj
više različitih gena nego mutacija samo jednog visokorizičnog
gena, kao što su BRCA1 ili BRCA2", kaže Hopper.
Identifikacija gena koji određuju gustoću tkiva dojke i njihova
mehanizma djelovanja pomoći će u razumijevanju uzroka raka dojke.
Istraživanje u Australiji financirala je Državna zaklada za rak
dojke, a sudjelovali su i istraživači sveučilišta u Melbourneu.
(Hina) ljv dgk