IT 28. IX. AVVENIRE - LJUDSKA PRAVA I TERORIZAM

ITALIJA AVVENIRE 28. IX. 2002. Granice dopuštenog nakon 11. rujna "(...)Gdje je granica između prava na obranu i prava na agresiju? Koliko možemo prilagođivati naš sustav jamstava, pa i u plemenitoj namjeri da zaustavimo terorizam, a da ne narušimo temelje demokratskog prava? Možemo li prihvatiti da su neka jamstva sveta za nas u našoj kući, a da mogu biti žrtvovana u slučaju drugih u njihovoj kući? Čečenija, prvo ratom od 1994. do 1996., koja je potom 1999. upala u krv u kaos, bila je, i još je uvijek, neka vrsta laboratorija. Dvije godine uzastopno. 2001. i 2002. UN je donio osuđujuće rezolucije spram Kremlja radi kršenja prava koje je počinila ruska vojska u Čečeniji.(...) Uz to je Rusija zaprijetila da će prijeći na vojna djelovanja spram Gruzije, koju optužuje da ne sprječava čečenskim pobunjenicima prolaz dolinom Pankisi: to je neka vrsta Bushove doktrine u moskovskom obliku.(...) Dakle: ako je Čečenija bojno polje džihada, postaje li Putinovim generalima stoga dopušteno pokrenuti kampanju kršenja prava koja nije nimalo civilizirana? Nekad je svima bilo jasno da bi odgovor bio 'ne'. Prije 11. rujna strane Bushove administracije, ali i europskih institucija, dolazila je snažna osuda. 11. rujan je sve promijenio , no ostaje pitanje, kao što piše Human Rights Watch, 'postoji li doista sklonost kod nekih čelnika skupine G8 da se kršenja ljudskih prava opravdaju u ime borbe protiv terorizma'? Te da se daje, iz istog razloga, 'veliku gospodarsku i vojnu pomoć režimima s dugom poviješću masovnih kršenja ljudskih prava'? Prilično je jasno da se to dogodilo i da se događa. Dovoljno se sjetiti koristi koje je kampanja protiv Bin Ladena donijela Tadžikistanu, Uzbekistanu i Pakistanu, da nabrojimo samo troje. Može se raspravljati je li to bilo toga vrijedno. Nadajmo se da jest, no sjećamo se da je prije ne mnogo godina u Washingtonu i Londonu i Saddam Hussein bio smatran prijateljem", piše Fulvio Scaglione.