FRANCUSKA-LE MONDE OD 25.9.02. UPITNE REFORME U EUROPSKOJ UNIJI?

FRANCUSKA LE MONDE 25.IX.2002. Europa na pragu temeljitih reforma "Put je slobodan i Europa može ići dalje. Osim irskog referenduma o sporazumu iz Nice koji će se održati 19.X., njemački su izbori bili zadnji velik izborni događaj u Uniji. Do 2004. se ne očekuje veće glasovanje, osim u Austriji, Finskoj i Belgiji. U sljedeće dvije godine agenda će biti europska: proširenje, reforma ustanova, uvođenje eura u Ujedinjenom Kraljevstvu, reforma pakta o stabilnosti i preispitivanje zajedničke poljodjelske i strukturne politike. Europski čelnici koji se pripremaju za izbore imaju dvogodišnju 'poštedu'. Posao nipošto nije dovršen. U 'ružičastoj Europi' iz 1997. prevladavale su lijeve vlade. S gospodom Berlusconijem, Aznarom, Blairom i Chiracom, Uniju u 2002. predvode čelnici koji nisu jako skloni većoj integraciji kako bi se odgovorilo izazovima proširenja. To pitanje ne bi trebalo doživjeti neuspjeh zbog vlada. Koncem listopada, petnatesterica se trebaju dogovoriti o financijskoj ponudi zemljama kandidatima. Pitanje koče četiri zemlje - Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Švedska i Njemačka - koje žele biti sigurne da zajednička poljodjelska politika neće biti preskupa, a onda će postupno poljodjelcima s istoka dati ista prava kao onima na zapadu. U Bruxellesu svi misle da će Njemačka djelovati brzo i da će pokrenuti stvar. Da bi deset zemalja ušlo u Uniju početkom 2004., prijeko je potrebno zaključiti sporazum kako bi se poštovali rokovi na susretu na vrhu u Kopenhagenu u prosincu. Pogibli su ponajprije vanjske prirode. Odobravanje sporazuma iz Nice kojim je utvrđen način proširenja, onemogućila je Irska. 'Ako Irci i drugi put kažu 'ne', pregovori o prijamu neće se dovršiti na summitu u Kopenhagenu, u prosincu', kaže veleposlanik. Zatim će 3.XI. doći turski izbori. Potvrde li kretanje prema demokraciji koje je počelo ljetos, Europljani će morati reći je li Turska doista spremna za ulazak u Uniju ili nije. Budući da nema nikakva znaka od petnaesterice, Ankara bi mogla nanijeti štetu: može u pomoć pozvati Amerikance, blokirati dobivanje NATO-ove pomoći u Uniji, a napose otežati ulazak Cipra u Uniju. Neobično je da Ankara olakšava petnaesterici zadaću svaki put kada pokaže da još nije demokracija. Jer, europski čelnici nemaju volje da se sučeljavaju sa svojim javnostima koje se često protive turskom prijamu i radije se ne očituju o toj temi. Budu li pregovori tekli po planu, proširenje bi trebali potvrditi zemlje kandidati i petnaesterica. Pothvat nije bezazlen, budući da su javnosti slabo upoznate s proširenjem, a u nekim su zemljama i zabrinute. 'Tražimo referendum!', izjavili su 20.IX. francuski socijalistički zastupnici Arnaud Montebourg i Christian Paul, izražavajući nelagodnost nekih francuskih elita. Kako proširenje ne bi paraliziralo Uniju, treba ju reformirati. Konvent koji predvodi Valery Giscard d'Estaingg mora iznijeti prijedloge početkom ljeta 2003., dok se predsjednik talijanskog Vijeća Silvio Berlusconi nada da će koncem 2003. potpisati novi Rimski sporazum. To je gotovo nemoguća zadaća. Članovima Konventa teško je prepoznati se u Europi s dvadeset pet članica. Kao najveću novost, traže europsku vanjsku i obrambenu politiku. Prijestolnice nisu za to spremne, kao što pokazuju europske nesuglasice oko Iraka i smanjenje vojnih proračuna. Jačanje njemačkih zelenih zabrinjava njezine pristaše. U ovom času u raspri se sučeljavaju pristaše Povjerenstva skloni federalnoj Europi i pristaše međuvladine Europe u kojoj vlade zadržavaju ovlasti. G. Giscard d'Estaing želi da Konvent ne otežava posao Tonyju Blairu koji bi u proljeće mogao provesti referendum o euru. Njemu će vjerojatno prethoditi raspra o zajedničkom nadzoru nad jedinstvenom valutom, jedinim velikim uspjehom Europe zadnjih godina, koja prolazi kroz prve teške krize. Rast stagnira, a velike zemlje imaju vrlo velikih teškoća u poštovanju obveza pakta o stabilnosti i međusobno se ne dogovaraju. Važna bi se raspra trebala održati početkom 2003., po mišljenju francuskog ministra financija Francisa Mera. Francusko-njemačka inicijativa bila bi dobrodošla, ali g. Mer se ne slaže s njemačkim kolegom Hansom Eichelom. Na koncu, još se treba složiti oko financiranja Unije i budućnosti poljodjelske i strukturne politike. Postavlja se pitanje hoće li Europa nakon proširenja biti tek veliko područje slobodne trgovine koje pomaže siromašnim rođacima na istoku, ili će se zadržati integriranu politku koja će koristiti svim zemljama", piše Arnaud Leparmentier.