RFI 22. IX. TISAK

FRANCUSKI RADIO - RFI 22. IX. 2002. Tisak Od vanjskopolitičkih tema najviše pozornosti posvećuje se Iraku, povratku UN-ovih inspektora i vojnoj intervenciju koja se priprema. Le Point je ocijenio da je Sadam Husein zatekao Sjedinjene Države prihvativši bezuvjetni povratak inspektora Ujedinjenih naroda, ističući da je irački predsjednik nije ponovio pogrešku iz 1991. godine kada je olako uzeo odlučnost međunarodne zajednice da intervenira. Za ovaj tjednik je Sadam Husein ustuknuo pred dvostrukim pritiskom - vojnim i diplomatskim. Posljednjih tjedana angloamerički zrakoplovi pojačali su bombardiranja vojnih ciljeva u Iraku, a irački predsjednik izgubio je do sada neupitnu potporu arapskog svijeta, posebice Saudijske Arabije koja se doskora protivila vojnoj intervenciji. L'Express piše da je odluka Sadama Huseina da prihvati bezuvjetni povratak inspektora zakomplicirala planove američkog predsjednika Busha. Za Busha se stvar komplicira zbog toga što ne vjeruje u inspektorsku misiju UN-ovih stručnjaka za razoružanje i što zahtijeva promjenu režima u Bagdadu, što Sadamu Huseinu nije ni na kraj pameti da prihvati, ocjenjuje tjednik. Nouvel Obsevateur se pita: A što ako rata bude? Odgovor pokušava dati nekadašnji zapovjednik francuskih snaga u Zaljevskom ratu Michel Roquejeoffre. On vidi tri scenarija. Prema prvom došlo bi do masovnog zračno-kopnenog napada. Cilj ovog napada kojem bi prethodile zračno-pomorske operacije bio bi zavladati iračkim zračnim prostorom i uništiti zapovjedne centre i mrežu telekomunikacija, kao što je to bio slučaj u Zaljevskom ratu. Potom bi uslijedio kopneni napad koji bi otpočeo iz Kuvajta. U njemu bi sudjelovalo od 200 do 250 tisuća vojnika s ciljem da se unište ili neutraliziraju lokalizirani centri. Ova bi ofenziva mogla dobiti i dodatni cilj - ići na Bagdad kako bi se srušio irački režim. Le Point se pita zašto Washington inzistira na promjeni iračkog režima. Odgovor je jasan - dokopati se ogromnih rezervi nafte pod iračkim tlom. Prema američkim stručnjacima, svjetska potrošnja nafte povećat će se od postojećih 77 milijuna barila dnevno na 115 milijuna do 2020. godine. Zemlje Srednjeg istoka - Saudijska Arabija, Irak, Iran, Arapski Emirati, Kuvajt - jedine mogu odgovoriti na ovu povećanu potražnju. Preuzimajući kontrolu nad iračkom naftom Sjedinjene Države bi oslabile značenje Saudijske Arabije, feudalne i integrističke zemlje, od atentata na Ameriku i nepouzdanog saveznika. Le Point se pozabavio i poviješću kontradiktornih francusko- iračkih odnosa u tekstu naslovljenom Volim te - ne volim te. Iz teksta se doznaje da je Francuska dugo imala proiračku strategiju. Podsjeća se da je irački diktator posjetio Francusku 1972. godine, a da je dvije godine kasnije tadašnji francuski premijer bio u Bagdadu. Francuska je i dugo vremena imala unosne ugovore o isporuci oružja Iraku koji nisu prekinuti ni tijekom rata protiv Irana. Za Le Point, Irak je za Francusku bio ne samo zemlja bogatih nalazišta nafte, već i dio svijeta gdje je mogla istaknuti zastavu francusko-arapskog prijateljstva. (...) (RFI)