PARIZ, 18. rujna (Hina/AFP) - Izložba "Manet-Velazquez", otvorena u Parizu, svjedoči o revoluciji u francuskom slikarstvu 19. stoljeća koja se dogodila otkrićem španjolskih majstora.
PARIZ, 18. rujna (Hina/AFP) - Izložba "Manet-Velazquez", otvorena
u Parizu, svjedoči o revoluciji u francuskom slikarstvu 19.
stoljeća koja se dogodila otkrićem španjolskih majstora. #L#
Manet i Velazquez nisu jedine zvijezde izložbe. Među 120 djela
izloženih do 5. siječnja u muzeju Orsay, koja će nastaviti put
njujorškog Metropolitan muzeja, nalaze se Zurbaran, Goya i
Murillo, Delacroix, Courbet i Degas.
Manet ipak zauzima počasno mjesto, jer njegovih 37 slika i grafika
"na španjolski način" čine jednu trećinu izložbe. To je razmjerno
njegovom obožavanju Velazqueza, "najvećeg slikara koji je ikad
postojao", kao što piše u pismu Baudelaireu 1865. godine.
Već se Delacroix oduševljavao španjolskim slikarstvom: "To je ono
što sam tako dugo tražio, taj čvrsti, a opet rastopljeni nanos boje.
Želio bih na smeđe ili crveno platno razmazati dobar masni debeli
nanos boje".
Zašto je to otkriće došlo tako kasno, kad je Diego Velazquez (1599.-
1660.) već bio službeni slikar španjolskog dvora, u vrijeme kad su
djelovali i Francisco de Zurbaran i Bartolome Murillo? Francuski
slikari otkrivaju španjolsko "Zlatno stoljeće" s 200 godina
zakašnjenja.
Španjolska umjetnost bila je rijetko izlagana prije Revolucije. U
Parizu se tek nakon napoleonskih ratova, 1814.-15. izlažu remek-
djela Ribere, Murilla i Zurbarana, no za vrlo kratko vrijeme.
Tek nakon što Louis-Philippe otvara Španjolsku galeriju u muzeju
Louvre (1838.-48.), posjetitelji mogu vidjeti više od 400 slika,
koje 1853. nastavljaju put Londona. Za francuske slikare, to je
veliki šok: španjolsko slikarstvo je izuzetno realistično, mnogo
slobodnije teksture, širokih, brzih i debelih poteza.
Oduševljen slikom "Pablo de Valladolid", Velazquezovim potretom
jednog glumca iz vremena Philippea IV, Manet (1832.-84.) će reći:
"Pozadina nestaje i samo zrak okružuje osobu u crnom koja zrači
životnošću". Manet nastavlja ponavljati te kontraste - crno na
smeđem, bijelo na okeru, svila na baršunu - kao na slici "Dječak sa
sabljom" (1860.), koja je posuđena iz njujorškog Metropolitan
muzeja.
(Hina) pgo bnš