FRANCUSKA-LE MONDE OD 14.9.02. UVODNIK O IRAKU

FRANCUSKA LE MONDE 14.IX.2002. Put za Bagdad "Put za Bagdad ide preko New Yorka. George W. Bush izabrao je krinku multilateralizma. Da bi se obračunao sa Sadamom Huseinom, američki predsjednik prvo želi dobiti rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a. Samo ako Ujedinjeni narodi ne preuzmu odgovornost, rekao je, SAD će djelovati sam. Govorom koji je u četvrtak 12.IX. održao pred Općom skupštinom UN-a u New Yorku, g. Bush je zabilježio uspjeh na diplomatskom i političkom polju. Američki predsjednik već znade da nijedna druga stalna članica UN- ova Vijeća sigurnosti (Kina, Francuska, Velika Britanija i Rusija) neće staviti veto na rezoluciju kojom se od iračkog režima traži da uništi zalihe oružja za masovno uništavanje ili da dokaže da ga ne posjeduje. Na prvi pogled, riječ je tek o poštovanju UN-vih rezolucija o razoružanju Iraka. Ustvari, tako će se potvrditi nova američka strateška doktrina o 'preventivnom ratu'. No dok su Europljani sumnjičavi prema takvoj doktrini, Kinezi i Rusi već vide korist koju iz toga mogu izvući. Peking marljivo radi na prikupljanju dokaza koje će ponovno iznijeti protiv Tajvana. Kada je riječ o Kremlju, on se već priklonio američkom stajalištu brzinom koja je na granici cinizma i oportunizma. Uime 'preventivnog rata' protiv terorizma, Moskva je, još dok je g. Bush držao govor, zatražila pravo da bombardira Gruziju, pod izlikom da pruža utočište čečenskim pobunjenicima. Washington široko shvaća preventivno djelovanje. Ono nije u sprječavanju napadaja; ne treba opravdavati upletanje koje se temelji na točnoj informaciji. Njegova je zadaća opravdati operaciju za suzbijanje virtualne prijetnje: Irak Sadama Huseina mogao bi Al Kaidu opskrbiti oružjem za masovno uništavanje... Uostalom, g. Bush se u četvrtak nije osjetio pozvan da podastre dokaze o postojanju iračkog arsenala i o povezanosti Sadama Huseina i Bin Ladena. U tim novim okolnostima - kojima su zadovoljni u Pekingu i u Moskvi - Europljani su, na žalost, ostali bez riječi. Ne zabrinjava toliko činjenica što su očitovali različito mišljenje o iračkoj politici Bushove uprave. To je dio europske stvarnosti: stajalište prema Washingtonu često je unutarnjopolitički pokazatelj neke od petnaest zemalja članica. Zabrinjava što Europa strateški ne razmišlja o prijetnjama kakve su islamizam i širenje oružja za masovno uništavanje. Ako smo protiv preventivnog rata, što nudimo? Ako mislimo da Irak nije najstrašnija prijetnja u ovom času i da je ratovanje s njim veće zlo, zašto to ne kažemo jednostavno i otvoreno?", pita se list.