IT - 11.IX. AVVENIRE - SVIJET NAKON 11. RUJNA

ITALIJA AVVENIRE 11. IX. 2002. Lekcija za one koji upravljaju složenošću svijeta "(...)Koje su, dakle, 'lekcije' godinu dana nakon 11. rujna? Na prvom mjestu 'tehnološka' ranjivost suvremenog društva: kada se neki čovjek ne boji žrtvovati svoj život, u simbiozi sa svojim ciljevima može postati oružje kojemu se teško suprotstaviti i koje je razorno. Ne samo upravljanjem zrakoplova prema neboderu, već i udarom na neku nuklearnu centralu, ulaskom u dvorane za upravljanje branom, provaljivanjem u kemijske ili biološke laboratorije... Protivno tome, u prošlosti, za pokretanje svetog rata bila su potrebna nacionalna novačenja, cijele vojske a posljedice su često bile ograničenije. Ne treba biti ni naivan pa misliti da su Mohammed Atta i njegovi drugovi bili zaneseni momci, koji su tko zna kako odrasli u umjerenom i tolerantnom kulturalnom kontekstu. Postoji jedna ideološka klima koja potiče terorizam i, kao što neumorno naglašava Papa, gospodarska i društvena nepravda može dati i plodove pobune i nasilja, koje se ni na koji način ne može opravdati, ali koji ipak nisu neshvatljivi. Druga je 'lekcija', dakle, ona nužnosti 'uravnotežene globalizacije', odnosno pomoć i dijeljenje resursa, vrijednosti, demokracije, a ipak, bez uspostavljanja novih hegemonija, s određenom nepopustljivošću spram onih koji vode agresivne ili prijeteće politike. Treća je pouka manje ohrabrujuća, jer nam kaže da se neke opće dobre namjere može lako dijeliti, no njihovo pretvaranje u programe i akcije nije automatsko, a ni jednodušno. Razlike između Amerike i Europe, nova nepovjerenja između Zapada i islamskog svijeta rječito tome svjedoče. A shema se ponavlja na svim razinama. Kako se suočiti s useljavanjem stranaca? Strogoća ili bratsko prihvaćanje? Poticanje na integraciju ili poštivanje različitosti kao pozitivnog pluralizma? Nakon 11. rujna, kada su se otkrile ćelije muslimanskih ekstremista čak i u našim gradovima, dobili smo neizbježne reakcije ali malo zamisli mogućih rješenja. Danas je dan boli i sjećanja na sve žrtve. Ono što svi mogu činiti jest idejno se okupiti u zagrljaju na Ground Zero-u. Ono što bi se čelnici trebali sjetiti jest da nitko ne može gospodariti složenošću svijeta: svaki čin ima nepredvidljive posljedice, no katkada je nedjelovanje još štetnije. Tako i pred dugmetom rata protiv Iraka, trebali bi se sjetiti da se nikada ne iskoristi maksimum razbora. Nitko ne može htjeti 11. rujan sa Saddamovim potpisom, nitko ne može htjeti 11. rujan počinjen od Saddamove siročadi", piše Andrea Lavazza.