RFE 2. IX. O SMJENI IVICE RAČANA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 2. IX. 2002. Zahtjev oporbe za Račanovom smjenom oslabit će vladu, ali i hrvatsku pregovaračku poziciju sa Slovenijom. Prilog Ines Šaškor. Proteklog tjedna tri su oporbena stranačka čelnika ? Ivo Sanader, Dražen Budiša i Mate Granić ? zatražili ostavku premijera Ivice Račana zbog parafiranog sporazuma sa slovenskim premijerom Drnovšekom po kojemu bi Sloveniji pripalo 80 posto Piranskog zaljeva i koridor kroz hrvatske vode do otvorenog dijela Jadrana. Imaju li stranke čiji su predsjednici Ivo Sanader, Dražen Budiša i Mate Granić, dakle HDZ, HSLS i DC, dovoljno ruku u Hrvatskom saboru da smijene premijera Ivicu Račana? Nemaju. Čak i kada bi im se, što je za očekivati, pridružili i zastupnici pravaša i demokršćana. Je li realno očekivati da sam premijer Račan, zbog njihovog zahtjeva, ali i pod pritiskom dijela javnosti koji nije mali, podnese ostavku? Nije. Ni jedna vlada to ne bi učinila. Granični spor sa Slovenijom objektivno je minoran, ali za sporazum su potrebne dvije strane. Svih ovih godina slovenska politika i mediji više su se ukopavali u maksimalističkim zahtjevima. Donoseći parlamentarni zaključak u kojemu je cijeli Piranski zaljev proglašen slovenskim, stvarao se dojam da je to gotova stvar, pravno-politički i povijesno potpuno neupitna. U Hrvatskoj, strasti su narasle praktički tek od ovoljetnih incidenata s ribaricama, najavom uzvratnih samovoljnih akcija hrvatskih ribara, uključivanjem stožera za zaštitu digniteta Domovinskog rata, upadom građana u privatnu kuću jednog ekscentričnog Slovenca, te potporom nekih stranaka tim nerazumnim činovima. Vlada je, stekao se dojam, reagirala nepripremljeno, defenzivno, autistički podcijenjući javnost, puštajući čak ribare da pred Banskim dvorima govore o ratu. Rasla je konfuzija, ugled vlade u javnosti je pao. Međutim, nije dolijevala ulje na vatru i trudila se stvari vratiti u racionalne pregovaračke vode. Sada upravo stranke koje su doprnijele podgrijavanju strasti i podržale nezakonito ponašanje i s hrvatske strane, zagovaraju ostavku vlade. A upravo one ili njihovi čelnici i sami imaju 'putra na glavi' kada je riječ o graničnom sporu sa Slovenijom. Zahtjev je, neovisno o tome, legitiman. Oporba u svakoj zemlji traži ostavku vlade kada procijeni da joj to donosi korist i da korespondira s mišljenjem dijela javnosti. Ali odgovorna oporba, a osobito ona koja želi postati buduća vlast, čuva se olakog povlačenja tog poteza na vanjskopolitičkim temama, osim u slučaju teškog ugrožavanja nacionalnog suvereniteta. Radikaliziranje međunarodnog položaja zemlje i traženje pokazivanja mišica susjedima svojstveno je radikalnim i u pravilu marginalnim strankama. U ovom konkretnom slučaju čelnici stranaka koji sebe žele vidjeti u središtu političkog života, preuzeli su veliku odgovornost. Oni bi morali znati da traženje Račanove ostavke zbog parafa na sporazum s Drnovšekom objektivno šteti međunarodnom položaju Hrvatske, jer predstavlja eksplicitno priznanje teze druge strane ? da je taj paraf ključ sadašnjeg spora. Njihov zahtjev u Saboru neće proći, ali će vladu oslabiti, a hrvatsku pregovaračku poziciju sa Slovenijom neće ojačati. Kratkoročni unutarnjopolitički učinak bio im je važniji od međunarodne štete. Nije osobita preporuka demokratskoj legitimaciji stranaka koje žele voditi Hrvatsku. (RFE)