DW 21. VIII. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 31. VIII. 2002. Tisak Za njemački tisak i za njemačke političare - tri tjedna prije izbora baš sve je dio predizborne bitke. Tako i mogući američki napad na Irak. Suedwest Presse zabavlja se sa promijenjenom odlukom izazivača njemačkog kancelara da zemlja neće sudjelovati u vojnim operacijama. Sada su i konzervativci došli do zaključka da se u slučaju američkog napada iz Kuvajta mora povući šest njemačkih oklopnih vozila tipa Fuchs i 52 njemačka vojnika. Životi 52 vojnika su važni, ali tolika buka oko mini jedinice nije primjerena. I Schroeder i Stoiber dobro znaju kako je vjerojatnost da Amerika napadne Irak prije njemačkih izbora 22. rujna jednaka nuli. A i onda bi budući kancelar - bio on i sadašnji, ili sadašnji bio bivši - mogao bez buke smjestiti vojnike na brod prema kući, uostalom što i Englezi i Kanađani već čine duže vrijeme. Ova taktika ima prednost u odnosima sa Sjedinjenim Državama, ali mana joj je što ne donosi glasove birača. Na žalost u izbornoj utrci ne može biti ništa manje važno. Markische Allgemeine piše o ozbiljnijoj strani mogućeg rata s Irakom. Ratni planovi Amerike protiv Iraka ugrožavaju i svjetsko gospodarstvo. Već najava Bijele kuće o predstojećem napadu podigla je cijene sirove nafte jako visoko - gdje su posljednji puta bili odmah nakon terorističkog napada 11. rujna. To nije nikakvo čudo jer dvije trećine svih svjetskih zaliha nafte leži na Bliskom istoku, a o trećini nafte koja se godišnje potroši odlučuje Saudijska Arabija. Sve grane gospodarstva imaju razloga za brigu jer sve, manje ili više, trebaju energiju. I potrošači osjećaju cijene preko novčanika. Skeptici tvrde da cijene nafte brzo reagiraju na svjetske događaje, ali i da se brzo vrate na normalnu razinu. Ali nitko ne može naslutiti kakve će učinke imati mogući rat u toj regiji. Bez obzira uspiju li se zemlje proizvodači ipak dogovoriti oko bojkota zbog napada na Sadama Huseina ili zbog uništenja crpilišta, to će imati dugoročne posljedice po cijene nafte. Tada prijeti nagli pad proizvodnje u čitavom svijetu, a Americi nova recesija. Darmstaedter Echo piše o konferenciji UN-a o održivom razvitku u Johannesburgu. Snaga ujedinjenja koja je prisutna na takvim mamutskim priredbama se ne smije podcijeniti, baš kao ni njena vrijednost kao mjesto razmjene ideja i argumenata. A ako se Sjedinjene Države danas protive svakom obliku razumne suradnje i vjeruju da je dovoljno u Južnu Afriku poslati drugorazredne političara, već sutra bi mogli požaliti zbog propuštenog. Suludo rasipanje energije i ostalih resursa ne opterećuje samo klimu nego i gospodarstvo najmoćnije države na planetu. Dugoročno neće moći izdržati napade konkurencije iz ostalih zemalja koje su naučile opreznije i pametnije koristiti sredstva i mogućnosti koje su raspoložive. (DW)