SLO 28.VIII.-DELO-SLOVENSKA VANJSKA POLITIKA

SLOVENIJA DELO 28. VIII. 2002. Rupelove modne smjernice, ljeto - jesen 2002. "Na vrhuncu vanjskopolitičkih tjesnaca - s Hrvatskom i s bilateralnim sporazumom u pogledu Međunarodnoga kaznenoga suda - ministarstvo vanjskih poslova poslužilo je paket stajališta. No da, MVP ima stajalište, no što kad još uvijek nema mišljenja. Deset točaka u koje je Rupelova Mladika spojila aktualna vanjskopolitička pitanja, iskušana su praksa. Svaki put kad se slovenska vanjska politika nađe u stisci, kad se zna da ima poteškoća s mišljenjem, u pravilu proizvodi stajališta koja bi trebala potvrditi da je takav dojam pogrešan. Dokument 'Stajališta o slovenskoj vanjskoj politici u ljetu i jesen 2002', u pogledu glavnih ciljeva i zadaća je rutinski. Vječni repertoar: članstvo u Europskoj uniji, NATO-u, uređeni susjedski odnosi. No podrobnije se posvećuje odnosima s Hrvatskom. Stajališta su većinom razumljiva: sporazum Drnovšek - Račan je vanjskopolitička činjenica koju nije moguće apstrahirati. Novi pregovori ne nude mogućnost za proboj. U trenutku kad susjedski dogovor nije na obzoru, najupotrebljiviji je sporazum o privremenom režimu. Osim neproblematičnih ocjena u politički osjetljivo područje poseže samo u dvije stvari: načinje pitanje daljnje slovenske potpore Hrvatskoj, primjerice u pogledu članstva u CEFTA-i. Pri čemu je Rupel jasno nejasan. Izražajniji je u pogledu hrvatskih štediša Ljubljanske banke. Ministar vanjskih poslova odbacuje tezu da bi Slovenija trebala platiti 'onih nekoliko milijuna' hrvatskim štedišama. Budući da razvikano pitanje temelji na sporazumu o sukcesiji, takvo je stajalište za njega najlogičnije. Ne vrijedi za druge, recimo za predsjedničke kandidate kojima je izjavom o LjB izrečenom u Sarajevu, Milan Kučan dobacio rukavicu. Intimno su se s njom slagali mnogi, no državnički je to bila politička pogreška, tako očito izgovorena u ime izborne borbe. A općenito, koliko vrijedi Rupelovo dogovaranje, ovih je dana potvrdio on sam. Susret Rupel - Picula je odgođen. Kad su uistinu posrijedi odnosi, sastaju se predsjednici vlada. Poslije otprilike tri tjedna proučavanja bilateralnoga sporazuma o neizručivanju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu (MKZ), koji Sloveniji nudi SAD, ministarstvo vanjskih poslova još uvijek je bez mišljenja. Rupel je ipak, koliko se može, namignuo o čemu se radi. 'Dio problema je u dvorištu pravosuđa', 'ne vidim posebnih razloga zbog kojih bi bilo potrebno potpisivati takve bilateralne sporazume', izjavio je u ponedjeljak. No s obzirom na gole pravne činjenice, to je još uvijek neprimjereno usiljen rječnik. Začudna je nespretnost kojom se Slovenija zapleće u pogledu MKZ-a. Pored proamerikanizma kojim Rupel stalno istupa, značajna je i nezgrapnost predsjednika vlade Janeza Drnovšeka. Tako se slovenska država sama dovela upravo tamo, gdje je u ovom trenutku najmanje ugodno: u izbor između SAD-a i EU-a. Posve nepotreban zaplet. Ne ćemo držati prodike o načelnosti, s njom imaju problema i od Slovenije veće i manje propuhu izložene države. Niti o političkim razlozima zbog kojih bi bilo pristojno odbiti sporazum. No pravni je teren nedvojbeno taj koji bi ponudio najelegantnije rješenje. Iznenađuje što je Slovenija, koja bi po definiciji morala biti posebno osjetljiva za instrumentarij koji štiti male, tako posve neosjetljiva. Kao država koja je ratificirala statut Međunarodnoga kaznenoga suda (MKS) ipak ima pravno sužen manevarski prostor. Ta ju činjenica priječi da potpiše ponuđeni bilateralni sporazum i to unatoč američkim drukčijim pojašnjenjima. Bespotrebno je čekanje na stajalište Europske unije koja se u rujnu vraća s dopusta. Slutiti je kako će se Europa teško uskladiti prema SAD-u. Usput, zamislite si kakve pravne pukotine u člancima statuta već traži neka od europskih država odanih Americi, primjerice Britanija. I zato bi najelegantniji ljetno-jesenski pomak, za koji bi se mogla pobrinuti neka od država kandidata, bilo preusmjeravanje mjerodavne političke dvojbe na - ustavni sud". zaključuje komentatorica lista Saša Vidmajer.