GB-KRIZA-Katastrofe/nesreće-Glad-Požari-Proračun VB The Times 26. VIII. Politika zagađenja VELIKA BRITANIJA26. VII. 2002.THE TIMESPolitika zagađenja"Bogate demokracije svijeta ovog će se tjedna u Johannesburgu naći na optuženičkoj
klupi, a Amerika će imati ulogu glavnog osumnjičenika. Bit će oštro kažnjene, i to s pravom, zbog činjenice da nisu učinile sve što je bilo u njihovoj moći kako bi ispunile svoja dobrovoljno dana obećanja o smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova na razinu koja je postojala 1990-2000. godine. SAD će biti javno izložen ruglu ne samo zbog svoje velike potrošnje globalnih resursa nego i zbog svog sustavnog i razumnog odbijanja da prihvati ciljeve očuvanja okoliša koji obvezuju samo bogate zemlje, a ne i potencijalne megazagađivače, Indiju i Kinu npr. Možemo očekivati i pogrde protiv planetarno raširenog 'vandalizma' bezobzirnog, osvajački kapitalizma, koje zanemaruju ulogu kapitala u osiguravanju čišće tehnologije. Iznad svega možemo očekivati da ćemo slušati nadugo i naširoko o tome što sve svijet duguje Africi, svom najnerazvijenijem kontinentu, a veoma malo o tome zbog čega je većina Afrikanaca čak i siromašnija nego što su to bili u vrijeme proglašenja neovisnosti,
VELIKA BRITANIJA
26. VII. 2002.
THE TIMES
Politika zagađenja
"Bogate demokracije svijeta ovog će se tjedna u Johannesburgu naći
na optuženičkoj klupi, a Amerika će imati ulogu glavnog
osumnjičenika. Bit će oštro kažnjene, i to s pravom, zbog činjenice
da nisu učinile sve što je bilo u njihovoj moći kako bi ispunile
svoja dobrovoljno dana obećanja o smanjenju ispuštanja
stakleničkih plinova na razinu koja je postojala 1990-2000.
godine. SAD će biti javno izložen ruglu ne samo zbog svoje velike
potrošnje globalnih resursa nego i zbog svog sustavnog i razumnog
odbijanja da prihvati ciljeve očuvanja okoliša koji obvezuju samo
bogate zemlje, a ne i potencijalne megazagađivače, Indiju i Kinu
npr. Možemo očekivati i pogrde protiv planetarno raširenog
'vandalizma' bezobzirnog, osvajački kapitalizma, koje zanemaruju
ulogu kapitala u osiguravanju čišće tehnologije.
Iznad svega možemo očekivati da ćemo slušati nadugo i naširoko o
tome što sve svijet duguje Africi, svom najnerazvijenijem
kontinentu, a veoma malo o tome zbog čega je većina Afrikanaca čak i
siromašnija nego što su to bili u vrijeme proglašenja neovisnosti,
i o tome da žive na kontinentu čije se tlo, šume, voda i ljudsko
zdravlje sve više narušavaju. Napredak u skrbništvu za okoliš
svugdje je spor; ipak, bitka je izgubljena na najgori način upravo u
zemljama čiji se vladari prema odgovornosti i zakonodavnoj državi
odnose s prijezirom.
Ako nam treba dokaz kako diktatura pogoršava narušavanje okoliša,
trati ljudsku nadarenost i ukorijenjuje siromaštvo, delegati na
ovom summitu ne trebaju tražiti dalje od Zimbabvea, koji se nalazi u
susjedstvu, u kojem su opsesije afričkog tiranina jednako
naštetile i urbanom standardu života i poljoprivrednoj
produktivnosti. U ovoj afričkoj zemlji šest milijuna ljudi sada je
suočeno s nestašicom hrane, u jednakoj mjeri nepotrebnoj i akutnoj.
Ipak je na ovom summitu zajamčena uljudnost prema Robertu Mugabeu.
Sve dok održivi razvoj, u svim svojim dimenzijama, i ekološkim i
gospodarskim, ne bude prepoznat kao izazov u koji je u svom korijenu
političke naravi, konferencije kao što je ova i ona nedavno održana
u Monterreyu, bit će vježbe hipokrizije koje potiču sve veći
prijezir.
Gospodarski rast, dio je rješenja; u sljedećih pedeset godina,
globalna proizvodnja će se, kako se očekuje, početverostručiti,
tako uvelike nadmašujući očekivani rast broja stanovništva za koji
se procjenjuje da će iznositi 50 posto. Kako je siromaštvo najveći
uzrok, a siromašni glavne žrtve zagađenja, to bi trebala biti
poruka nade a ne beznađa. Ipak, rast može uroditi koristima za ljude
i okoliš samo tamo gdje se zakonodavstvo koje upravlja gospodarskim
aktivnostima i korištenje resursa primjenjuju transparentno i
nepristrano. To, pak, kako nas uči povijest, zahtijeva otvorena
društva.
Diktatura, a ne slobodni kapitalizam, ono je što je rezultiralo
najvećim katastrofama za okoliš iza kojih stoji čovjek. Nestabilni
nuklearni i kemijski otpad samo je najočitija ostavština sovjetske
diktature proleterijata. Sada je poznato da su sovjetski
znanstvenici bili itekako svjesni da će uništiti Aralsko jezero,
četvrto najveće po veličini u svijetu, odvođenjem vode iz rijeka
koje su ga hranile, kako bi uzgajali pamuk i rižu u polusuhom
Uzbekistanu i južnom Kazahstanu- što je katastrofalno štetna
praksa koju nastavlja sadašnji uzbekistanski potpuno
nedemokratski režim. Prošlotjedne poplave u Kini ne bi bile u
tolikoj mjeri katastrofalne da korumpirani i neodgovorni
dužnosnici nisu prisvojili gotovinu koja je bila namijenjena
izgradnji brana, baš kao što su učinili i 1998, nedugo prije velikih
poplava te godine. Da političari jugoistočne Azije nisu u šaci
nezakonitih drvosječa, manje požara bi haralo i kišnim šumama
Bornea i Indonezije.
Zapanjuje koliko građanskih pokreta u nedemokracijama ima zelene
korijene. Ljudi koji žive u najsiromašnijim četvrtima ili hodaju
miljama kako bi posjekli drvo za ogrjev, kojeg je sve manje, sve su
svjesniji veze između siromaštva, zagađenja i perverzno
neodgovornih političara. Demokratski čelnici ranjivim siromašnim
ljudima učinili bi veliku uslugu da bezakonje zauzdaju već ovaj
tjedan", stoji u uvodniku lista.