FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

VB THE TIMES 26. VIII. POLITIKA ZAGAĐENJA

GB-KRIZA-Katastrofe/nesreće-Glad-Požari-Proračun VB The Times 26. VIII. Politika zagađenja VELIKA BRITANIJA26. VII. 2002.THE TIMESPolitika zagađenja"Bogate demokracije svijeta ovog će se tjedna u Johannesburgu naći na optuženičkoj klupi, a Amerika će imati ulogu glavnog osumnjičenika. Bit će oštro kažnjene, i to s pravom, zbog činjenice da nisu učinile sve što je bilo u njihovoj moći kako bi ispunile svoja dobrovoljno dana obećanja o smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova na razinu koja je postojala 1990-2000. godine. SAD će biti javno izložen ruglu ne samo zbog svoje velike potrošnje globalnih resursa nego i zbog svog sustavnog i razumnog odbijanja da prihvati ciljeve očuvanja okoliša koji obvezuju samo bogate zemlje, a ne i potencijalne megazagađivače, Indiju i Kinu npr. Možemo očekivati i pogrde protiv planetarno raširenog 'vandalizma' bezobzirnog, osvajački kapitalizma, koje zanemaruju ulogu kapitala u osiguravanju čišće tehnologije. Iznad svega možemo očekivati da ćemo slušati nadugo i naširoko o tome što sve svijet duguje Africi, svom najnerazvijenijem kontinentu, a veoma malo o tome zbog čega je većina Afrikanaca čak i siromašnija nego što su to bili u vrijeme proglašenja neovisnosti,
VELIKA BRITANIJA 26. VII. 2002. THE TIMES Politika zagađenja "Bogate demokracije svijeta ovog će se tjedna u Johannesburgu naći na optuženičkoj klupi, a Amerika će imati ulogu glavnog osumnjičenika. Bit će oštro kažnjene, i to s pravom, zbog činjenice da nisu učinile sve što je bilo u njihovoj moći kako bi ispunile svoja dobrovoljno dana obećanja o smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova na razinu koja je postojala 1990-2000. godine. SAD će biti javno izložen ruglu ne samo zbog svoje velike potrošnje globalnih resursa nego i zbog svog sustavnog i razumnog odbijanja da prihvati ciljeve očuvanja okoliša koji obvezuju samo bogate zemlje, a ne i potencijalne megazagađivače, Indiju i Kinu npr. Možemo očekivati i pogrde protiv planetarno raširenog 'vandalizma' bezobzirnog, osvajački kapitalizma, koje zanemaruju ulogu kapitala u osiguravanju čišće tehnologije. Iznad svega možemo očekivati da ćemo slušati nadugo i naširoko o tome što sve svijet duguje Africi, svom najnerazvijenijem kontinentu, a veoma malo o tome zbog čega je većina Afrikanaca čak i siromašnija nego što su to bili u vrijeme proglašenja neovisnosti, i o tome da žive na kontinentu čije se tlo, šume, voda i ljudsko zdravlje sve više narušavaju. Napredak u skrbništvu za okoliš svugdje je spor; ipak, bitka je izgubljena na najgori način upravo u zemljama čiji se vladari prema odgovornosti i zakonodavnoj državi odnose s prijezirom. Ako nam treba dokaz kako diktatura pogoršava narušavanje okoliša, trati ljudsku nadarenost i ukorijenjuje siromaštvo, delegati na ovom summitu ne trebaju tražiti dalje od Zimbabvea, koji se nalazi u susjedstvu, u kojem su opsesije afričkog tiranina jednako naštetile i urbanom standardu života i poljoprivrednoj produktivnosti. U ovoj afričkoj zemlji šest milijuna ljudi sada je suočeno s nestašicom hrane, u jednakoj mjeri nepotrebnoj i akutnoj. Ipak je na ovom summitu zajamčena uljudnost prema Robertu Mugabeu. Sve dok održivi razvoj, u svim svojim dimenzijama, i ekološkim i gospodarskim, ne bude prepoznat kao izazov u koji je u svom korijenu političke naravi, konferencije kao što je ova i ona nedavno održana u Monterreyu, bit će vježbe hipokrizije koje potiču sve veći prijezir. Gospodarski rast, dio je rješenja; u sljedećih pedeset godina, globalna proizvodnja će se, kako se očekuje, početverostručiti, tako uvelike nadmašujući očekivani rast broja stanovništva za koji se procjenjuje da će iznositi 50 posto. Kako je siromaštvo najveći uzrok, a siromašni glavne žrtve zagađenja, to bi trebala biti poruka nade a ne beznađa. Ipak, rast može uroditi koristima za ljude i okoliš samo tamo gdje se zakonodavstvo koje upravlja gospodarskim aktivnostima i korištenje resursa primjenjuju transparentno i nepristrano. To, pak, kako nas uči povijest, zahtijeva otvorena društva. Diktatura, a ne slobodni kapitalizam, ono je što je rezultiralo najvećim katastrofama za okoliš iza kojih stoji čovjek. Nestabilni nuklearni i kemijski otpad samo je najočitija ostavština sovjetske diktature proleterijata. Sada je poznato da su sovjetski znanstvenici bili itekako svjesni da će uništiti Aralsko jezero, četvrto najveće po veličini u svijetu, odvođenjem vode iz rijeka koje su ga hranile, kako bi uzgajali pamuk i rižu u polusuhom Uzbekistanu i južnom Kazahstanu- što je katastrofalno štetna praksa koju nastavlja sadašnji uzbekistanski potpuno nedemokratski režim. Prošlotjedne poplave u Kini ne bi bile u tolikoj mjeri katastrofalne da korumpirani i neodgovorni dužnosnici nisu prisvojili gotovinu koja je bila namijenjena izgradnji brana, baš kao što su učinili i 1998, nedugo prije velikih poplava te godine. Da političari jugoistočne Azije nisu u šaci nezakonitih drvosječa, manje požara bi haralo i kišnim šumama Bornea i Indonezije. Zapanjuje koliko građanskih pokreta u nedemokracijama ima zelene korijene. Ljudi koji žive u najsiromašnijim četvrtima ili hodaju miljama kako bi posjekli drvo za ogrjev, kojeg je sve manje, sve su svjesniji veze između siromaštva, zagađenja i perverzno neodgovornih političara. Demokratski čelnici ranjivim siromašnim ljudima učinili bi veliku uslugu da bezakonje zauzdaju već ovaj tjedan", stoji u uvodniku lista.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙