NJ 30.VII.-DEI WELT-AMERIČKI POTRES

NJEMAČKA DIE WELT 30. VII. 2002. Američki potres "Oni koji su se jučer još žalili zbog neograničene moći i veličine Ujaka Sama, sutra će imati razloga zabrinuti se za svjetski poredak i Pax Americana. Jedino što je još gore od američke snage, je američka slabost. Jer posljedice financijske krize i krize povjerenja ne mijenjaju samo političku klimu između Los Angelesa i Bostona. Sežu daleko izvan kontinentalne nacije: Europa, Japan i Kina pogođeni su svaki na svoj način, gospodarski i politički. Kineski gospodarski uspon treba američko masovno tržište, Japan je već deset godina u recesiji. Predsjednik Bush koji se poslije 11. rujna uzdigao do imperijalnih dimenzija, u opasnosti je da padne u krizi burze i krizi povjerenja. Ako najdulji neprekinuti bum američke gospodarske povijesti svrši, tragovi kočenja bit će duboki, i u unutarnjem i u vanjskom svijetu. Posljedice na Europu ne izražavaju se samo u tečaju eura prema dolaru. Mogu sezati i dalje. Scenarij najgoreg slučaja o kojemu - ipak - raspravlja londonski Financial Times, jest velika depresija koja je počela 1929. i - osim u obrambenim gospodarstvima Japana, Njemačke i Italije - svršila tek u bumu naoružavanja Drugog svjetskog rata. Roosevelt je od 1932. s New Dealom stvarao američki državni intervencionizam jednako kao i temelj socijalne države. Vjera u snage samoozdravljenja tržišta propala je širom svijeta. Niti demokracija niti tržišno gospodarstvo nisu još bili na visokoj razini - u Europi još manje nego u Americi. Očaj je američke institucije izložio pokusu kiselosti, kojega su Amerikanci, iako u duboko izmijenjenim odnosima, izdržali, dočim je većina Europljana svoj spas potražila u diktaturama i poludiktaturama. Još više: s napretkom dogodila se i europska vodeća uloga Amerike, naime stabilizacija prve njemačke republike uz pomoć prije toga prosvijećene financijske, kreditne i ulagačke politike Wall Streeta i Washingtona. Dok je Amerika zbog vojne ekspanzije Japana izazvane pohlepom za sirovinama, svu preostalu pozornost za vanjski svijet posvetila pacifičkom bazenu, Europa je opet bila sigurna za stare demone - koje nije trebalo čekati. Povijest se ne ponavlja, poglavito ne jedan na jedan. Američko industrijsko gospodarstvo u načelu je zdravo, unatoč Enronu, Worldcomu i nezgodnom ostatku bilančnih fanatika ili revizora. Činjenica da IT-Hype nije mogao trajati vječno, podsjetila je na staru izreku da drveće ne raste u nebo. Činjenica da je Dow Jones špekulirao puno previsoko, nije uz upozorenja opet zaključio nitko manji od Alana Greenspana. Predsjednik Feda bojao se iluzija bogatstva i predvidio povratne posljedice svih upornih burzovnih ispravaka na mirovinske fondove - zbog čega je bio oprezan, čak previše oprezan. Predsjedniku izmiče sposobnost postavljanja dnevnoga reda. Proračun, prije godinu dana još pozitivan, ide prema crvenom. Ako vanjski svijet izgubi povjerenje u američko gospodarstvo, kronično negativna platna bilanca postat će problem. Corporate America do sada je slovio kao sekularan kolegij svetaca, certificiran od strane revizora bez straha i zamjerki i nadziran od strane strogih državnih tijela. Sada nagli pad burza i gubitak povjerenja štediša koji gledaju kako s njihovim imetkom nestaje njihovo staračko sunce, ima za posljedicu krizu američkog sna. 11. rujan učinio je traumom mračnu stranu globalizacije. Sada je recesija tema koja vlada svime, koja određuje američko povjerenje u sebe i vodeću sposobnost Amerike. Europljani su na ispitu. Ili će im i dalje nedostajati zajedničko vodstvo, a tada će s eurom trpjeti projekt Europa. Ili će shvatiti egzistencijalni izazov krize, djelovati zajednički i iskoristiti težinu vlastite valute i gospodarskog prostora 350 milijuna ljudi", zaključuje Michael Stuermer u uvodniku lista.