ZAGREB, 23. kolovoza (Hina) - Ćirilometodska teorija o nastanku glagoljice trebala bi doživjeti temeljitije promišljanje jer je teško povjerovati da su Hrvati dobili glagoljicu iz Moravske, gdje nije sačuvano nijedno slovo uklesano
ili urezano u tvrdu materiju, piše u najnovijem broju "Ličke revije", časopisa Matice hrvatske Gospić, u znanstvenom članku "Pitanje autorstva i kolijevke glagoljice", gospićko-senjski biskup Mile Bogović.
ZAGREB, 23. kolovoza (Hina) - Ćirilometodska teorija o nastanku
glagoljice trebala bi doživjeti temeljitije promišljanje jer je
teško povjerovati da su Hrvati dobili glagoljicu iz Moravske, gdje
nije sačuvano nijedno slovo uklesano ili urezano u tvrdu materiju,
piše u najnovijem broju "Ličke revije", časopisa Matice hrvatske
Gospić, u znanstvenom članku "Pitanje autorstva i kolijevke
glagoljice", gospićko-senjski biskup Mile Bogović. #L#
"Dosadašnje teorije o autorstvu i kolijevci glagoljice lansirali
su uglavnom filolozi i povjesničari književnosti zadojeni
ideologijom sveslavenskog jedinstva", piše Bogović, primjećujući
kako toj teoriji, koju su u nas prihvatile sve relevantne
znanstvene ustanove, najviše nedostaje dublje poznavanje
povijesnoga konteksta.
Po pristašama ćirilometodske teorije, glagoljica i staroslavensko
bogoslužje ne postoji prije svete braće Ćirila i Metodija (Ćiril
826.-869., Metodije 820.-885.) i preko njih i njihovih učenika
jedno i drugo dospjelo je u Hrvatsku iz Moravske.
"Slušajući govor glagoljskih tekstova uklesanih u kamenu ne bismo
mogli nipošto doći do zaključka da je to pismo presađeno u našu
zemlju iz Moravske u kojoj nije do sada pronađen nijedan glagoljski
natpis", navodi Mile Bogović, poznati hrvatski crkveni
povjesničar.
Kad bismo na temelju natpisa prosuđivali gdje je nastala
glagoljica, najlogičniji bi zaključak bio, kaže Bogović, da je
nastala ondje gdje su joj najstariji kameni spomenici, a
najstariji, najbrojniji i najvredniji glagoljski natpisi u kamenu
smješteni su u Kvarnerskom bazenu i njegovoj okolici.
Istina je kako se neki spomenici izvan hrvatskoga prostora obično
datiraju kao stariji od prvih naših kamenih spomenika, ali to ipak,
kako dodaje, ne mora biti presudno jer imamo dokaza da se glagoljica
kod nas rabila prije pojave pronađenih kamenih spomenika. "U
vrijeme sabora u Splitu 925. već je raširena: u redovnoj je upotrebi
u liturgiji", tvrdi Bogović.
Osim toga, kako napominje, glagoljski natpisi koji su stariji od
onih na hrvatskom sjeverozapadu, imaju uglavnom osobine grafita,
tj. ugrebotine, što može biti djelo i slučajnog prolaznika, dok
natpisi uklesani u kamenu poput Baščanske ploče (oko 1100.), Krčkog
natpisa, Valunske ploče odaju trajnost i stabilnost.
"Hrvatska se s pravom diči svojom tisućljetnom glagoljskom
kulturom, gdje se glagoljica nalazi upisana i u kamenu i željezu, u
drvu i pergamenu, a dakako najviše na papiru", zaključno ističe
Bogović, dodajući kako se nijedan narod ne može pohvaliti
desetljećem glagoljske kulture, a hrvatski narod može se pohvaliti
svojim glagoljskim tisućljećem.
Glede autorstva, navodi, kako nitko ne sumnja da su se bizantski
misionari suočili s potrebom novoga pisma za novi slavenski narod i
prije svete braće Ćirila i Metodija.
"Poznavajući duh onog vremena, gotovo je neshvatljivo da bi se u
Bizantu tim pitanjem počeli baviti tek u sedmom desetljeću 9.
stoljeća, a već od početka 7. stoljeća Bizant ima stalne kontakte sa
Slavenima", ističe Bogović.
(Hina) mc