RFE 19. VIII. TKO BRINE ZA HRVATSKU OBITELJ

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 19. VIII. 2002. Tko se više brine za obitelj: Crkva ili vlada? Prilog Ines Šaškor Katolički biskupi su glavne propovijedi za protekli vjerski blagdan posvetili problemima obitelji i smanjenju nataliteta u Hrvatskoj. Vlast je odgovorila samo brojkama. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić izjavio je prošlog tjedna u marijanskom svetištu u Mariji Bistrici da su državne naknade obiteljima 'više milostinja nego pravedna naknada'. Zauzeo se za 'ozbiljnu obiteljsku politiku i zakonodavstvo'. Osim vlasti, Bozanić je, kao i drugi hrvatski biskupi u propovijedima toga dana, za nebrigu o obitelji prozvao i medije, te građane same, a osobito žene. Vlada se, kao i uvijek kada dobije žalac sa crkvene strane, našla uvrijeđenom. Premijer Račan osobno je poželio da se rasprava o demografskoj politici, obitelji i brizi za mlade ne zbiva u politikanskom ozračju. Ponudio je i brojke ? njegova vlada osigurala je dvostruko više izdvajanja po djetetu nego što su bila ranije. Godine 1999. po djetetu se, po svim osnovama, izdvajalo 40 tisuća kuna, a sada je taj iznos narastao na 80 tisuća kuna. U ukupnom iznosu riječ je o trima milijardama kuna. Razumije se da su individualni iznosi mali, često doista i mizerni, ali su redoviti. U zemlji koja ima dramatičan broj nezaposlenih i industrijsku proizvodnju na razini polovice predratne, socijalna davanja nisu mala. Hrvatska za sve vrste socijalnih transfera izdvaja četvrtinu, ili točnije 26 posto državnog budžeta. Više od toga jednostavno nije moguće, gospodarstvo to ne može podnijeti. U Vladi su nezadovoljni, jer Crkva ne želi vidjeti, a niti uvažiti ta objektivna ograničenja. Ali novi, ovaj put tihi, spor vlasti i Crkve ne vodi se zapravo oko brojeva. Ovdje je riječ o borbi za prevlast u zastupanju interesa jednog značajnog segmenta društva. Činjenicu da se ogroman broj građana izjasnio katoličkim vjernicima Crkva koristi kao argument da ih zastupa u svjetovnim pitanjima. Obitelj je osobito pogodan medij, jer se u njoj sažimaju brojni problemi društva. Obiteljsku politiku nekog društva doista ne čine samo materijalna davanja države. Briga za demografsku obnovu je briga za naciju - još jedno područje koje Crkva ekskluzivno prisvaja. U obitelji se oblikuju osnovni svjetonazori, vrijednosti. U tom pogledu u ovogodišnjim marijanskim propovijedima Crkva je pokazala beznadni konzervativizam. Već se poput vica prepričavaju napadi splitskog nadbiskupa Barišića na internet, znanost i obrazovanje, globalizaciju. Crkva se predstavlja općim zaštitnikom obitelji, vjere i nacije. Ne treba joj zamjeriti, i ona se bori za svoju pastvu. Ali obitelj i nacija za kakvu se neki hrvatski biskupi zauzimaju bili bi zaostali, tupi i nesposobni preživjeti u suvremenom svijetu. Vlast, s druge strane, parira samo brojkama. One doista nešto govore o politici i o materijalnim mogućnostima društva, ali ne i o stvarnom meritumu spora. To se izbjegava i da se ne zamjeri moćnoj Crkvi, ali i zbog toga što se građanima nema što reći. Jer i kada nema novaca, postoji socijalna osjetljivost, načelo pravednosti i općeg dobra. Brigu za izvanškolske aktivnosti djece, sport i rekreaciju moguće je dijelom organizirati i na dobrovoljnoj osnovi. Kao i savjetovanja mladim roditeljima, pomoć zaposlenima u čuvanju djece, pomoć starijima. Ali socijalni refleks ove vlasti i sposobnost animacije društva na općekorisnom radu potpuno je zakazao. Ljudi ostaju zbunjeni i u nedoumici. Nije ih teško uvjeriti da se društvo slabo o njima brine. Ali, hoće li zbog toga poželjeti vratiti se u Srednji vijek? (RFE)