DW 20. VIII. SPORAZUM O GOSPODARSKOJ SURADNJI IRAKA I RUSIJE

DEUTSCHE WELLE - DW 20. VIII. 2002. Dugoročni ciljevi - Irak i Rusija žele zaključiti sporazum o gospodarskoj suradnji Prilog Petera Philippa Rusija je službeno potvrdila planiranu suradnju s Irakom vrijednu više milijardi eura. Predviđeni program od najmanje 40 milijardi eura ne povređuje UN-ove sankcije protiv Iraka, izjavio je predstavnik ministarstva vanjskih poslova u Moskvi Boris Malačov. Za rujan je najavljen posjet Rusiji iračkog šefa diplomacije Nadži Sabrija. Irački diplomati procjenjuju da bi prva etapa desetogodišnjeg programa suradnje mogla započeti prije ukidanja sankcija protiv Iraka. Izlazi li Moskva iz partnerstva s Washingtonom protiv međunarodnog terorizma? Dok američki predsjednik George Bush ne propušta skoro ni dana da ne zaprijeti napadom na Irak i rušenjem Saddama Huseina, čini se da Moskva oživljava staro prijateljstvo s diktatorom s Tigrisa. Već bi u rujnu trebalo doći do potpisivanja ugovora vrijednog 40 milijardi dolara o gospodarskoj suradnji Rusije i Iraka. Ruske bi se tvrtke trebale jače uključiti u proizvodnju nafte, u izgradnju energetskih i infrastrukturnih projekata koji ne potpadaju pod sankcije UN-a. Trenutno je najmanje 200 ruskih poduzetnika angažirano u Iraku, kao i predstavnika ruske industrije naoružanja. Moskva ima preko 15 milijardi dolara potraživanja duga od Bagdada, od čega dio potječe još iz vremena Sovjetskog saveza kada su dvije zemlje surađivale na svim područjima, a posebice u vojnoj industriji. Rusija već godinama pokušava poboljšati odnose s Bagdadom kako bi vratila stare dugove. Ali tu je riječ i o dugoročnim političkim i gospodarskim interesima. Ne samo u Rusiji, nego i na Bliskom Istoku, a posebice u državama kao što je Irak, žale za ulogom koju je Sovjetski Savez nekada imao kao protuteža SAD-u. Unatoč prijateljstvu s Washingtonom ruski predsjednik Putin očito vidi šansu za povećanjem vanjskopolitičke težine svoje zemlje. Sa svim pozitivnim učincima koji će biti posebno vidljivi u gospodarskom području. Iz toga razloga se Putin očito i odlučio zauzeti upravo za one zemlje koje su od Washingtona označene kao - osovina zla. U Iraku je Rusija već godinama prisutna, u Iranu je najavila pet novih nuklearnih projekata. I prema Sjevernoj Koreji Moskva vodi politiku približavanja. Za Saddama Huseina to je u svakom slučaju dobro. Svaka solidarnost s njim smanjuje opasnost američkog napada. Prije svega zbog jednostavnog razloga što bi u slučaju napada više građana prijateljskih zemalja, ovaj put Rusije, bilo izloženo opasnosti. U Washingtonu se ovakav razvoj događaja prati s određenom zabrinutošću. Ne želi se proigrati odnos s Moskvom, ali je itekako primjetno da Putin sebi dozvoljava mnogo veću samostalnost nego što bi se očekivalo od šefa države koja je partner u američkom savezu protiv terorizma. Savezu koji bi se takvim razvitkom mogao narušiti, ako ne i potpuno raspasti. No i ruska, kao ni iračka strana do sada ne pokazuje znake zabrinutosti. Konačno može se voditi potpuno neovisna vanjska politika, jednako kao što si to dopušta i George Bush, pa i kad je u pitanju napad na Irak. (DW)