HR-intervencija-Politika-Nemiri/sukobi/ratovi us - wash.post 18. VIII. - rasprava o iraku SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST *19. VIII. 2002.Nastavlja se rasprava o Iraku "Prije dva tjedna smo primijetili da rasprava o intervenciji
SAD-a u Iraku dobiva maha, djelomice zahvaljujući i saslušanju senatskog odbora za vanjske odnose.(...) Administracija se nastavila držati stava da se, kako još nije donijela odluku o nekom posebnom planu za Irak, ne može uključiti u sadržaj rasprave. Izvan administracije rasprava se nastavlja smisleno pojačavati. Najmanje četiri bivša savjetnika za nacionalnu sigurnost, dva demokrata (Zbigniew Brzezinski i Sandy Berger) i dva republikanca (Henry Kissinger i Brent Scowcroft) ovog su mjeseca raspravu potkrijepili iznošenjem svog mišljenja. Mada je svako gledanje jedinstveno, pojavilo se nekoliko zajedničkih točaka.Jedna je da je Saddam Husein 'prijetnja', pa i prema gledanju Scowcrofta, koji je najmiroljubiviji od ove četvorice (njegov se članak pojavio u Wall Street Journalu u četvrtak). Druga je da bi perspektiva započinjanje rata protiv režima, iako prijetećeg i omraženog, koji još nije napao Sjedinjene Države, bila značajan korak. Ne treba ga se poduzeti ako administracija ne može ponuditi
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST *
19. VIII. 2002.
Nastavlja se rasprava o Iraku
"Prije dva tjedna smo primijetili da rasprava o intervenciji SAD-a
u Iraku dobiva maha, djelomice zahvaljujući i saslušanju senatskog
odbora za vanjske odnose.(...) Administracija se nastavila držati
stava da se, kako još nije donijela odluku o nekom posebnom planu za
Irak, ne može uključiti u sadržaj rasprave. Izvan administracije
rasprava se nastavlja smisleno pojačavati. Najmanje četiri bivša
savjetnika za nacionalnu sigurnost, dva demokrata (Zbigniew
Brzezinski i Sandy Berger) i dva republikanca (Henry Kissinger i
Brent Scowcroft) ovog su mjeseca raspravu potkrijepili iznošenjem
svog mišljenja. Mada je svako gledanje jedinstveno, pojavilo se
nekoliko zajedničkih točaka.
Jedna je da je Saddam Husein 'prijetnja', pa i prema gledanju
Scowcrofta, koji je najmiroljubiviji od ove četvorice (njegov se
članak pojavio u Wall Street Journalu u četvrtak). Druga je da bi
perspektiva započinjanje rata protiv režima, iako prijetećeg i
omraženog, koji još nije napao Sjedinjene Države, bila značajan
korak. Ne treba ga se poduzeti ako administracija ne može ponuditi
uvjerljiv argument saveznicima, Kongresu i američkoj javnosti.
Niti ga treba poduzeti ako zemlja nije spreman pomoći obnovi Iraka
nakon rata. Koncenzus među bivšim savjetnicima je izgleda da je
administracija još daleko od toga da je obavila taj temeljni
posao.
Na kraju će odluka o Iraku tražiti procjenu protivnih rizika, gdje
bi rizik nedjelovanja mogao biti isto toliko velik, ali manje
razvidan, od rizika akcije. Scowcroft je vješto iznio posljednji:
da će rat biti krvav i skup, da će Saddam Husein, ako će biti stjeran
u kut, uporabiti svoja najgora oružja, vjerojatno protiv Izraela,
da će se regija okrenuti protiv Sjedinjenih država i da će rat
protiv terorizam biti unazađen.
Suprostavljeni rizik, kojega je tako teško izmjeriti, je da će
Saddam, izravno ili predajući ih terorističkim skupinama,
iskoristiti oružja za masovno uništavanje protiv Sjedinjenih
Država. Bivši državni tajnik Kissinger je ustvrdio da 'politike
koje su odvraćale Sovjetski savez 50 godina vrlo vjerojatno neće
uspješno djelovati spram mogućnosti Iraka da surađuje s
terorističkim skupinama. Samoubilački napadi su pokazali da
računice boraca Džihada nisu i one protagonista Hladnog rata'.
(...)
Preventivni rat nosi i jednu drugu opasnost: tu da će izgledati kao
da legitimizira napad bilo koje snažne nacije protiv slabijeg
režima u nemilosti. Dugo vremena nam se činilo da ciljanje na oružje
Saddama Huseina nosi legitimitet kojega drugi takvi napadi ne bi
imali, jer je Vijeće sigurnosti UN-a prije više od desetljeća
zahtijevalo da se on liši kemijskog, biološkog i nuklearnog oružja,
a on je to odbio učiniti. To je isto slučaj kojega administracija
mora uvjerljivije iznijeti."