NJ 11.VIII.-DPA-STRATEGIJA PROTIV TERORA

NJEMAČKA DPA * 11. VIII. 2002. Promišljena strategija protiv terora "U lovu na vrhunske teroriste SAD požuruje tempo. Godinu dana poslije napada na World Trade Center i na Pentagon, ministar obrane Donald Rumsfeld sada je zadužio američke posebne jedinice da vodeće ljude Al Qaide 'uhvate ili ubiju' - bez obzira u kojoj se zemlji nalaze. 'Ministar će svakomu učiniti razumljivim koliko je to hitno, koliko su opasnosti stvarne', rekla je njegova glasnogovornica Victoria Clark. Sve je teže uhvatiti u tjesnac stjerane i na sve spremne teroriste. Tajna Rumsfeldova zapovijed koja je procurila u medije i ostala neopovrgnuta, razvidno pokazuje da je SAD bez obzira na promišljenu strategiju tek na početku svojega rata protiv terorizma. 'Unatoč uspjehu u Afganistanu, pred nama je još dalek put', dodala je glasnogovornica Clark. Vojna sredstva samo su dio borbe. Važnu ulogu imaju tajne službe od kojih se traži da od sjeverne Afrike do jugoistočne Azije uđu u trag do sada nepoznatim ili novo formiranim terorističkim 'ćelijama'. Al Kaida prema Rumsfeldovim podacima još uvijek ima aktivnih članova u više od 60 država, uključujući SAD. Šest do 12 vodećih snaga imaju sve informacije koje su potrebne da bi se došlo do Osame bin Ladena - među njima i spoznaje o raspoloživim bankovnim računima. Bit strategije je zavrtanje pipe dotoka novca teroru. No koliko je financijskih opskrba zamrznuto, nitko ne može točno reći - unatoč 'značajnim rezultatima' međunarodne kampanje o kojima je u kongresu izvijestio zamjenik američkog ministra financija Kenneth Dam. Po njemu je zaplijenjeno 112 milijuna dolara širom svijeta, među njima 70 milijuna dolara izvan SAD-a. U 160 zemalja postoje naznake o podizanju sumnjivih svota. 'Novčani vodovi' su začepljeni kad su skupine maskirane u zaklade spriječene u podupiranju terorizma. Dok se u Afganistanu nastavlja lov na teroriste, SAD ciljano gradi mrežu uporišta i sporazuma o suradnji. U Pakistanu mogu koristiti tri zrakoplovne luke. Koliko je poznato, supersila je nazočna u Gruziji, Uzbekistanu, Kirgiziji, Tadžikistanu i na Filipinima i Jemenu s postrojbama kao savjetnik i instruktor ili tek kao logistička pomoć. Po zaključcima prema vladi kritičke Federation of American Scientists (Federacija američkih znanstvenika), 'protuterorizam je u XXI. stoljeću nadomjestio protukomunizam kao opće pojašnjenje za američku vojnu pomoć'. Više ograničenja je ukinuto. Osim Pakistana su Uzbekistan, Kirgizija i Tadžikistan velikodušno obdareni oružjem. Čak i zemlje koje nisu izravno pogođene, poput Azerbejdžana, Armenije i Kenije, dobile su vojnu pomoć. Zemlje poput Omana, Nepala i Etiopije navodno su ju također dobile. Filipinima Washington već pomaže u borbi protiv gerilske skupine Abu Sayyaf na otoku Basilan. Poslije trogodišnjeg prekida SAD obnavlja i svoju 'vojnu pomoć' Indoneziji, zemlji s najvećim muslimanskim stanovništvom, koju drže potencijalim uzgajalištem terorizma. Od 50 milijuna dolara s kojima preteženo treba pomoći policiji u protuterorističkoj borbi, pet milijuna su namijenjena obuci vojnika. Zabrinutost za kršenja ljudskih prava od strane indonezijskih časnika, gurnuta je na stranu. Na svojem zadnjem putu po Aziji, ministar vanjskih poslova Colin Powell u Bruneiu je s deset država jugoistočne Azije (ASEAN) zaključio protuteroristički pakt. Zajedništvo protuterorističkog rata pojačalo je i veze s 'velikima', ponajprije s Rusijom, ali i s Kinom. Razmišljanja o ruskom postupku protiv separatista u Čečeniji i uhićenja stotina kritičara režima u Kini ne stoje tomu na putu. Lov na teroristički novac krajem je svibnja prvi put bio predmet polugodišnjih američko-kineskih stručnih razgovora. Krajem srpnja sastali su se visoki dužnosnici Rusije i SAD-a u Annapolisu kraj Washingtona na prvom krugu rasprava s novim mandatom kojega su u svibnju u Moskvi zaključili predsjednici George W. Bush i Vladimir Putin. Pod nazivom 'Radna skupina za Afganistan', krug je zasjedao već sedam puta. Sada nosi naziv 'Radna skupina o protuterorizmu' i bavi se cijelim spektrom eksplozivnih problema", piše Herbert Winkler.