DE-S-KOMENTARI-Terorizam nj 22.VII.-die welt-terorizam NJEMAČKADIE WELT22. VII. 2002.Borac za slobodu ili terorist?"Suvremeni terorizam počinje u XIX. stoljeću i postoji mnogo knjiga anarhista koji su vjerovali u propagandu bombama,
da spomenem samo njih. Njihovi su spisi često vrijedni i zanimljivi, ali uvijek se ograničavaju na događaje u određenoj zemlji u određeno vrijeme. Zanemarujući malobrojne iznimke, do sada nije bilo pokušaja da se taj fenomen globalno razmotri i da se pokuša analizirati motive, političke ciljeve i psihološke čimbenike terorista.Oni koji su to učinili, često su terorizam shvaćali kao inačicu gerilske i partizanske borbe, ponekad i kao poseban oblik ratovanja. Ali to je pogrješno. Dok je klasični gerilski pokret uvijek operirao u provincijama, daleko od velikih gradova, po džunglama ili u brdima, polje djelovanja terorista uglavnom je grad. I još nešto razlikuje terorističke skupine od gerilaca. Dok gerilci slijede strategiju da se polako povećavaju polazeći od malih skupina kako bi oslobađali područja i ustrojili vlastite, alternativne strukture, koristili promidžbu i na taj način povećavali dio zemlje kojim vladaju, teroristi mogu operirati samo
NJEMAČKA
DIE WELT
22. VII. 2002.
Borac za slobodu ili terorist?
"Suvremeni terorizam počinje u XIX. stoljeću i postoji mnogo knjiga
anarhista koji su vjerovali u propagandu bombama, da spomenem samo
njih. Njihovi su spisi često vrijedni i zanimljivi, ali uvijek se
ograničavaju na događaje u određenoj zemlji u određeno vrijeme.
Zanemarujući malobrojne iznimke, do sada nije bilo pokušaja da se
taj fenomen globalno razmotri i da se pokuša analizirati motive,
političke ciljeve i psihološke čimbenike terorista.
Oni koji su to učinili, često su terorizam shvaćali kao inačicu
gerilske i partizanske borbe, ponekad i kao poseban oblik
ratovanja. Ali to je pogrješno. Dok je klasični gerilski pokret
uvijek operirao u provincijama, daleko od velikih gradova, po
džunglama ili u brdima, polje djelovanja terorista uglavnom je
grad. I još nešto razlikuje terorističke skupine od gerilaca. Dok
gerilci slijede strategiju da se polako povećavaju polazeći od
malih skupina kako bi oslobađali područja i ustrojili vlastite,
alternativne strukture, koristili promidžbu i na taj način
povećavali dio zemlje kojim vladaju, teroristi mogu operirati samo
u malim skupinama. Rade u podzemlju i ne mogu otvoreno istupati pred
masama, jer im inače prijeti raskrinkavanje i uhićenje.
Sve se to naknadno čini gotovo banalnim, no do danas postoje
ustrajni otpori prihvaćanju činjenice da postoji temeljna razlika
između terorizma i gerile. Pojašnjenje je jednostavno. Pojam
'gerila' u nekim krugovima još uvijek ima pozitivnu ili barem
neutralnu konotaciju. Riječ terorizam naprotiv daje negativnu
sliku. Nitko se u prošlosti nije sramio ako su ga nazivali
guerillero. Za razliku od toga, nijedan terorist ne želi da ga
nazivaju teroristom. Samoga sebe radije naziva borcem za slobodu
ili borcem otpora, ustanikom ili 'gradskim gerilcem'. Očito je
pojam 'terorist' do danas problematičan. Izvještajna agencija
Reuters prošle je godine primjerice svojim dopisnicima preporučila
da više ne rabe riječ 'teroristi' jer ne želi ugrožavati svoje
suradnike.
Jednako kao točna definicija, težak je i rad znanstvenika na tom
polju istraživanja. Oni koji se bave terorizmom, od početka su bili
suočeni sa širokom kritikom. Prije 11. rujna često se moglo čuti da
terorizam nije baš prikladna studijska tema. Da je to odvraćanje
pozornosti od stvarnih problema čovječanstva. Da su ipak više ljudi
pobili diktatori i vlade nego male terorističke skupine. Da se osim
toga ne zna točno kad su posrijedi teroristi a kad borci za slobodu.
Taj argument nikada nije bio osobito uvjerljiv. Dakako, istina je
da u ratovima ili drugim državnim djelovanjima strada više ljudi
nego u terorističkim napadima. To je zbog državnog monopola vlasti.
Ipak nipošto nije sigurno da će tako ostati i u buduće. Teroristi će
dobiti pristup oružju za masovno uništavanje - ako ga već nemaju.
Osim toga mi se argument ne čini održivim. Tim pojašnjenjem bi se
moglo držati bezumnim učenje francuskog, jer ima više ljudi koji
govore kineski. A argument 'terorizam-bi-mogao-biti-i-borba-za-
slobodu', postavlja tihu ali pogrješnu pretpostavku da je
terorizam uvijek lijevo usmjeren i napredan i da teroristi, iako su
možda pogriješili, ipak imaju srce na pravom mjestu. No to je
pogrješno tumačenje povijesti. Terorizam nije bio i nije
ideologija nego strategija koju se može slijediti neovisno o
stajalištu u političkom spektru.
Točno je dakako da su neki teroristi borci za slobodu, no to nije
niti osobito korisna niti inteligentna predodžba. S istim bi se
pojašnjenjem moglo reći da su i Adolf Eichamnn i majka Terezija
vjerovali u ono što su radili i da stoga među njima zapravo i nema
razlike. Svi znamo da je to besmislica, ali je to izrazito teška
besmislica koju i do dana današnjega možemo pronaći u medijima.
Slična iskrivljavanja pokazuju se kad se promatra napore pravnika i
političkih znanstvenika sedamdesetih i osamdesetih godina da
definiraju terorizam ili pronađu uzorak koji bi se uvijek mogao
primijeniti na terorizam. Sedamdesetih su godina pravnici
zahtijevali do stručnjaka za terorizam točnu definiciju terorizma.
Argumentirali su da se ne može znati o čemu se zapravo govori dok ne
postoji jasna, primjerena karakterizacija tog oblika nasilja.
Još sam rano upozoravao da se previše vremena trati na potragu za
magičnom definicijom koja se nikada neće pronaći. To uostalom danas
pokazuje američka potraga za odgovarajućom definicijom koja je
dovela do toga da su ministarstvo vanjskih poslova, Pentagon i FBI
došli do posve različitih zaključaka. I Ujedinjeni narodi otkako
postoji savez naroda pokušavaju pronaći definiciju terorizma, ali
nije proizišlo ništa posve zadovoljavajućega.
Politolozi pak desetljećima nastoje pronaći bilo kakve zakonitosti
u terorizmu. Neki su vjerovali da je terorizam borba slabih protiv
jakih, siromašnih protiv bogatih. Ali u tomu nema ni pola istine.
Pogled na zemljovid svijeta pokazuje: u 50 najsiromašnijih država
nema terorizma. Drugi politički znanstvenici tvrde da su teroristi
očito bili ljudi koji su trpjeli nepravdu - nacionalnu ili
društvenu. Kad bi se uklonile, tvrde, nestao bi i teror. Bilo bi to
lijepo, ali na žalost ni to nije točno, jer takvih problema ima
mnogo ljudi, ali tek malobrojni od njih postanu teroristi. Kao
dokaz za to može dostajati: Romi i Sinti u svojoj su povijesti
uvijek trpjeli nepravde. No nikada nije bilo terorizma u Sinta.
Da se vratimo mojim dvojbama: razvitak opće teorije terorizma
nedostižan je cilj. Usporedba između IRA-e i Baska mogla bi biti
relevantna, no besmisleno je uspoređivati bandu Baader-Meinhof s
Al Kaidom. Vjerski motivirani terorizam za sada ima sve više
pristaša i moglo bi biti zanimljivo usporediti brojne skupine koje
pokreću isti razlozi. Moglo bi biti vrijedno istražiti zašto neki
ljudi istoga uvjerenja postanu teroristi a drugi ne. Ali sve izvan
toga vodi samo do sasma ograničenih zaključaka.
Studij terorizma je naporan, ne samo stoga što se terorizam
pojavljuje u različito doba na različitim mjestima, nego i stoga
što je većina terorističkih skupina mala a ponašanje malih skupina
teško je pojašnjavati. To ne znači da su cijeli taj studij i znanje
prikupljeno zadnjih desetljeća bili uzaludni. Zanemariti ih
značilo bi naše uništenje", zaključuje Walter Laquer, bivši
dugogodišnji ravnatelj Wiener Library i zamjenik voditelja
International Research Council u Centre for Strategic and
International Studies (CSIS) u Washingtonu.