DE-IQ-US-TR-KRIZE-Vlada-Organizacije/savezi-Obrana DW 6. VIII. AMERIČKI IZGLEDI U RATU S IRAKOM DEUTSCHE WELLE - DW6. VIII. 2002.Američki izgledi u eventualnom ratu s Irakom Prilog Petera SchmelzeraŠpekulacije oko oružja za masovno
uništenje s kojima raspolaže Saddam Husein pravi su povod zbog kojeg Washington ponovno prijeti zveckajući oružjem. Odredbe o razoružanju koje su Ujedinjeni narodi donijeli nakon Zaljevskog rata Irak već dulje vrijeme ignorira, a UN-ovi inspektori su krajem 1998. protjerani iz zemlje. Ponuda Iraka da UN-ov inspektor za naoružanje Hans Blix sada dođe u zemlju i spremnost Bagdada na tehnički dijalog, iznenadile su. Blix je tu ponudu, međutim, odbio. On je arapskim novinama koje izlaze u Londonu 'El Hajat' izjavio da iračka vlada prvo mora pristati na sve UN-ove rezolucije i bezuvjetno odobriti povratak UN-ovih inspektora. Već skoro godinu dana Irak preko svog ministra vanjskih poslova Nađi Sabrija pregovara s Ujedinjenim narodima oko povratka UN-vih inspektora. Do sada bez ikakvog uspjeha. Pregovaračke strane nikako se nisu mogle složiti. Stručnjaci tvrde da Irak pokušava dobiti na vremenu. Misija inspektora za oružje rezultat je još prvog Zaljevskog rata. Nakon rata, a na zahtjev Sjedinjenih Država,
DEUTSCHE WELLE - DW
6. VIII. 2002.
Američki izgledi u eventualnom ratu s Irakom
Prilog Petera Schmelzera
Špekulacije oko oružja za masovno uništenje s kojima raspolaže
Saddam Husein pravi su povod zbog kojeg Washington ponovno prijeti
zveckajući oružjem. Odredbe o razoružanju koje su Ujedinjeni
narodi donijeli nakon Zaljevskog rata Irak već dulje vrijeme
ignorira, a UN-ovi inspektori su krajem 1998. protjerani iz zemlje.
Ponuda Iraka da UN-ov inspektor za naoružanje Hans Blix sada dođe u
zemlju i spremnost Bagdada na tehnički dijalog, iznenadile su. Blix
je tu ponudu, međutim, odbio. On je arapskim novinama koje izlaze u
Londonu 'El Hajat' izjavio da iračka vlada prvo mora pristati na sve
UN-ove rezolucije i bezuvjetno odobriti povratak UN-ovih
inspektora.
Već skoro godinu dana Irak preko svog ministra vanjskih poslova
Nađi Sabrija pregovara s Ujedinjenim narodima oko povratka UN-vih
inspektora. Do sada bez ikakvog uspjeha. Pregovaračke strane
nikako se nisu mogle složiti. Stručnjaci tvrde da Irak pokušava
dobiti na vremenu. Misija inspektora za oružje rezultat je još
prvog Zaljevskog rata. Nakon rata, a na zahtjev Sjedinjenih Država,
Ujedinjeni narodi su željeli pronaći različite razvojne programe
za biologijsko, kemijsko i nuklearno oružje i uništiti ih.
Djelomično im je to i uspjelo, mišljenja je Volker Perthes,
stručnjak za Irak iz Zaklade za znanost i politiku.
= Na području nuklearnog naoružanja, kada je riječ o programu s
atomskim oružjem koji je započeo Irak, uglavnom smo stvar priveli
kraju. 1998. godine moglo se velikom sigurnošću reći da tamo više
nema nuklearnog oružja i da je ono koje je postojalo uništeno. I da
Irak više neće biti sposoban započeti slične programe. Kada je
riječ o kemijskom i biološkom oružju, nije se odmaklo tako daleko.
Tu ciljevi nisu ostvareni. Inspektori su napustili zemlju prije
nego što je 1998. započeo zračni napad SAD-a na Irak, Irak se nakon
toga protivio njihovom povratku. Tako da se ne zna je li prošle tri i
pol godine Irak ponovno počeo s proizvodnjom i je li je moguće da su
se uvozile određene komponente koje se koriste posebice u kemijskom
i biološkom oružju.
Kada je riječ o konvencionalnim vojnim postrojbama, Sjedinjene
Američke Države bi bile suprotstavljene potpuno drugačijoj vojsci
nego što je to bio slučaj u Afganistanu. Iračka vojska raspolaže s
borbenim zrakoplovima tipa MIG i tenkovima, i inače je bolje
opremljena od talibana i Al Kaidinih boraca. No ipak, kako vjeruje
Volker Perthes, iračka vojska ne bi smjela predstavljati veliki
problem Amerikancima.
= To više nije vojska koje bi se susjedne države morale bojati. Kada
bi američka vojska, kako se to u nekim planovima predviđa, s velikim
skupinama postrojbi iz Jordana, Kuvajta ili iz Turske ušla u
zemlju, tada bi iračka vojska bila relativno laki plijen. Vjeruje
se i da veliki dio iračke vojske neće htjeti poginuti za Saddamov
režim i da će jednostavno otići svojoj kući, dezertirati. Glavni
problem je, međutim, što će se dogoditi ako se napadne Bagdad i
Saddamovo sjedište. I ne bi li onda možda Saddam s obzirom da više ne
bi imao što izgubiti, posegnuo za oružjem za masovno uništenje,
koje možda još ima? I ne bi li onda Saddamova tjelesna straža uvukla
Amerikance u ulične borbe, gdje bi onda i na američkoj strani bilo
više žrtava?
S obzirom na moguću invaziju Amerikanaca postavlja se pitanje: koji
bi dio iračke oporbe bio spreman dati potporu Washingtonu? Trenutno
SAD dobro surađuje s iračkim nacionalnim kongresom, skupinom u
egzilu koja je, smatra Volker Perthes, jača u Washingtonu nego u
Bagdadu.
Na sjeveru Iraka djeluju dvije velike kurdske stranke koje su
stvorile relativno nesmetano kurdsko područje pa se može računati s
tim da Kurdi neće htjeti nikakve sukobe sa Saddamom, te ih se ne može
smatrati pandanom Sjeverne alijanse u Afganistanu.
Treći čimbenik u iračkoj oporbi su šiiti na jugu Iraka koji imaju
potporu Irana. S obzirom na represiju koju Saddam čini nad šiitima
neprijateljski bi potencijal protiv Bagdada trebao biti velik. No
šiiti su, s druge strane, jako privrženi Iranu. A nakon što je
Amerika i Iran svrstala u 'osovinu zla', među šiitima se javilo
veliko neprijateljstvo protiv Amerikanaca.
SAD i dalje, dakle, traži jednog pouzdanog partnera u borbi protiv
Saddama i uspostavu stabilnosti nakon rata.
(DW)