RU-YU-kosovo-Organizacije/savezi-Politika RGR 30. VII. steiner protiv kouchner RADIO GLAS RUSIJE - RGR30. VII. 2002.Nikolaj Ivanov: Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a za Kosovo ne gubi svoju aktualnost.U stajalištima visokih
međunarodnih dužnosnika nadležnih za Kosovo polako dolazi do pozitivnih promjena? Nesumnjivo je da je pridržavanje rezolucije VS UN br. 1244 kojom se potvrđuje da je Kosovo nedjeljiv dio Srbije i Jugoslavije i kamen temeljac rješenja kompliciranih problema ove pokrajine. Ali njene odredbe još uvijek nisu realizirane. To nije uspjelo ni jednom od dvojice prethodnika šefa misije UN-a na Kosovu Michaela Steinera. Kada je riječ o prvom od njih, o Bernardu Kouchneru, taj je zapravo ignorirao rezoluciju zbog čega se potpuno diskreditirao. Bivši ministar obrane Danske Hans Haeckerupp koji ga je zamijenio na ovom položaju nije uspio učiniti sve što je planirao, iako je njegov stav bio realniji. U svom radu morao je računati s politikom NATO-va zapovjedništva KFOR-a koja je ignorirala Beograd i njegove legitimne interese u pokrajini. Zbog toga Michael Steiner nije dobio baš idealno nasljeđe. Utoliko su značajniji njegovi pokušaji da se ipak rukovodi rezolucijom broj 1244. Čak i najmanji koraci u pravcu njenog izvršavanja vrijedni su
RADIO GLAS RUSIJE - RGR
30. VII. 2002.
Nikolaj Ivanov: Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a za Kosovo ne gubi
svoju aktualnost.
U stajalištima visokih međunarodnih dužnosnika nadležnih za Kosovo
polako dolazi do pozitivnih promjena? Nesumnjivo je da je
pridržavanje rezolucije VS UN br. 1244 kojom se potvrđuje da je
Kosovo nedjeljiv dio Srbije i Jugoslavije i kamen temeljac rješenja
kompliciranih problema ove pokrajine. Ali njene odredbe još uvijek
nisu realizirane. To nije uspjelo ni jednom od dvojice prethodnika
šefa misije UN-a na Kosovu Michaela Steinera.
Kada je riječ o prvom od njih, o Bernardu Kouchneru, taj je zapravo
ignorirao rezoluciju zbog čega se potpuno diskreditirao. Bivši
ministar obrane Danske Hans Haeckerupp koji ga je zamijenio na ovom
položaju nije uspio učiniti sve što je planirao, iako je njegov stav
bio realniji. U svom radu morao je računati s politikom NATO-va
zapovjedništva KFOR-a koja je ignorirala Beograd i njegove
legitimne interese u pokrajini.
Zbog toga Michael Steiner nije dobio baš idealno nasljeđe. Utoliko
su značajniji njegovi pokušaji da se ipak rukovodi rezolucijom broj
1244. Čak i najmanji koraci u pravcu njenog izvršavanja vrijedni su
pozornosti. Dapače, trebali bi se odobravati i podržavati. Na
primjer, početkom srpnja Michael Steiner i vicepremijer Srbije
Nebojša Čović potpisali su protokol prema kojem će od polovice
rujna 40 srpskih sudaca i tužitelja raditi na Kosovu. Ministar
pravosuđa Srbije Vladan Batić je sasvim razložno ocijenio protokol
značajnim korakom naprijed.
Može se pozdraviti i mišljenje Michaela Steinera o načinu
rješavanja problema Kosova. U nedavnom intervjuu austrijskom
dnevniku Die Presse on se očitovao protiv stvaranja jednoetničke
zajednice u pokrajini, a za osiguranje povratka kosovskih Srba na
svoja ognjišta. Založio se također za pozivanje na odgovornost svih
ratnih zločinaca, uključujući i albanske ekstremiste, čak i ako ih
lokalno stanovništvo drži junacima. Gospodin Steiner je, najzad,
rekao i o nužnosti da članovi svjetske zajednice usklade svoja
stajališta o stvaranju međunarodnog krivičnog suda. Općepoznata je
neobjektivnost haaškoga suda, kao i protusrpska orijentacija
glavne tužiteljice Carle del Ponte. Možda bi Temida mogla
trijumfirati što se o predmetima vezanim za bivšu Jugoslaviju
raspravljalo u međunarodnom kaznenom sudu?
Nesumnjivo je da su namjere gospodina Steinera vrlo važne i daju
nadu. Mnogo je važnija, međutim, njihova provedba u život.
(RGR)