WT 24. VII. POVRATAK PROTEKCIONIZMA?

lovne usluge-Organizacije/savezi SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 24. VII. 2002. Povratak protekcionizma? "Jedan od faktora koji je pridonio tržišnoj krizi politika je zaštite okoliša u Washingtonu - koja ne potiče ulagače nego ih tjera s našeg tržišta. Porast protekcionizma dramatičan je primjer toga. Prvi puta u dva desetljeća pokret slobodne trgovine se povlači. U taj ga je položaj doveo američki predsjednik koji razumije i elokventno izražava vrline slobodne trgovine. Voljeli bismo vjerovati da, da je George W. Bush znao prije tri mjeseca ono što zna sada, nikada se ne bi glupo složio nametnuti carinu u iznosu od 30 posto na uvezene proizvode od čelika. (...) Kao što je to jedan dužnosnik jednog sindikata izjavio za časopis 'American Prospect': 'Senat je u igru u svezi trgovinskih pitanja ušao odlukom o čeliku. Kada je Bush nametnuo carine na čelik kako bi mu pomogle u Ohiu, Zapadnoj Virginii i Pennsylvanii, demokrati koji se zalažu za slobodu trgovine počeli su se pitati: 'Jesmo li mi posljednji koji vjerujemo u slobodnu trgovinu?'' Ne iznenađuje to da glasovi za slobodnu trgovinu u Donjem domu Kongresa i Senatu nestaju kao rezultat Bushovog politiziranja slobodne trgovine. Sramotni nacrt zakona prema kojem se izdvaja 200 milijuna dolara za subvencioniranje poljodjelstva jednako je bio porazan za slobodu trgovine. Potpisujući nacrt zakona koji radikalno povećava iznos kojim vlada SAD-a subvencionira poljodjelstvo, Bush je ozbiljno oslabio svoju sposobnost utjecanja na europske i japanske vlade da snize vlastita ograničenja i subvencije trgovine. Prema novom nacrtu zakona za poljodjelstvo, čak 30 do 40 centa od svakog dolara kojeg poljodjelci zarade doći će od Ujaka Sama. Kao što je to časopis Economist točno istaknuo kritizirajući nacrt zakona SAD-a za poljodjelstvo: 'Europljani, zloglasni po protekcionizmu vlastitih poljoprivrednih interesa, vjerojatno će se okoristiti bilo kakvom isprikom kako bi zaobišli reforme koje bi mogle naštetiti njihovim politički moćnim poljoprivrednicima.' Sada imaju jedan. U međuvremenu, u Japanu i Europi rade na osvetničkim carinama. (...) Bushovo posrnuće po pitanju slobodne trgovine nije se moglo dogoditi u gore vrijeme. Globalni sistem trgovanja je pod napadom. Opseg svjetskog trgovanja prošle se godine smanjio po prvi puta u dva desetljeća. Jedan od razloga za ovo jest smanjena potražnja uzrokovana globalnom recesijom. Ipak, u igri je i mnogo maligniji faktor: ponovna pojava protekcionističkih trgovinskih barijera diljem svijeta. Porast carina i vladinih subvencija domaćim industrijama u čitavom svijetu najopasniji je novi razvoj u globalnom gospodarstvu. Upravo je širenje slobodne trgovine i snižavanje carinskih prepreka u proteklih četvrt stoljeća bilo ono što je pomoglo poticati dramatični porast životnog standarda i stvaranje bogatstva u SAD-u i većem dijelu svijeta. (...) Ovo uklanjanje ograničenja trgovine u čitavom je svijetu snizilo cijene svega, od banana do cjepiva, od mikročipova do krumpirovog čipsa. Rezultat je bio taj da su proizvodi koji su nekoć bili dostupni samo kraljevima, prinčevima i multimilijunerima postali dostupni čak i najsiromašnijim Amerikancima i srednjoj klasi većini drugih zemalja. Kada je posrijedi unapređivanje suvereniteta potrošača u svijetu, ništa nije tako učinkovito kao slobodna trgovina. Politiziranjem slobodne trgovine, predsjednik Bush svjetsko je gospodarstvo doveo u riskantan položaj. Dvadeseto stoljeće trebalo nas je podučiti potencijalno katastrofalnim posljedicama raspada svjetske trgovine i porasta protekcionizma. Globalni trgovinski sistem zakazao je 1930-tih dok su mnoge zemlje, uključujući i SAD, podvostručile pa i potrostručile carine. U SAD-u, carine na uvezenu robu porasle su i u iznosu od 50 posto od uvoznih cijena, do kraja 30-tih godina prošlog stoljeća. Rezultat je bio globalna depresija i pad životnog standarda, i u SAD-u i u inozemstvu. Po prvi puta u više od dvadeset godina, trgovačke prepreke kreću se u krivom smjeru. Ovo nisu 1930-te, ali Pat Buchanan ovih je dana veoma zadovoljan. Loše vijesti stižu baš u vrijeme kada šepavo svjetsko gospodarstvo ne treba dodatno sakaćenje. (...)U Donjem domu Kongresa, podrška slobodnoj trgovini sada gotovo da i ne postoji. To je neizbježna cijena koja se mora platiti kada predsjednik politiku stavlja ispred principa u svezi slobodne trgovine. Dobra je vijest ta da Bush još uvijek ima vremena vratiti svoju vjerodostojnost glede slobodne trgovine. 1982., Ronald Reagan se pokorio izbornoj politici i složio se nametnuti carinu na uvezene automobile iz Japana. Ovaj grijeh nije spriječio Reagana da postane najvažniji politički čelnik za slobodnu trgovinu u posljednjih pola stoljeća. George W. Bush na sličan je način instinktivno predan slobodnoj trgovini. Mora početi slijediti svoj instinkt i prestati slušati političke savjetnike koji mu stalno govore kako, ako podržava slobodnu trgovinu, automatski gubi na izborima. To nije točno. Posljednja četiri predsjednika SAD-a bili su izabrani zbog predsjedničke kampanje kojom je dominirao plan za slobodnu trgovinu. Tu je uključen, naravno, i George W. Bush. Vrijeme je da prikladnim akcijama počne pratiti svoju retoriku kojom daje podršku slobodnoj trgovini- prije no što svjetski trgovački sistem počne propadati", piše Stephen Moore, član Instituta Cato.