RFE 23. VII. LJUBLJANSKE PRIJEVARE

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 23. VII. 2002. Sukcesija prevare: zapljena nekretnina Ljubljanske banke? Prilog Enisa Zebića. Hrvatski štediše nekadašnje Ljubljanske banke tvrde kako hrvatska vanjska politika u kontaktima sa Slovenijom ništa ne čini u zaštiti njihovih interesa. Hoće li hrvatski Vrhovni sud odlučiti o pljenidbi nekretnina Ljubljanske banke u Hrvatskoj kako bi se namirio barem dio štediša? Ovih dana hrvatski štediše Ljubljanske banke mogu obilježiti tužnih deset godina kako se ništa nije pomaklo u rješavanju njihovog problema. Oko 600 milijuna maraka štednje koju su hrvatski štediše imali u Ljubljanskoj banci preuzele su hrvatske banke, ali i dalje je otvoreno pitanje 145 tisuća štediša koji nisu prešli u hrvatske banke. Po njihovoj računici, Ljubljanska im banka duguje sada s kamatama oko 350 milijuna maraka. Štediše rezignirano tvrde kako hrvatska država i hrvatska vanjska politika u razgovorima sa slovenskom stranom ništa ne čine u zaštiti njihovih interesa. Odvjetnik Milivoje Žugić zastupa jednu veliku skupinu štediša. = Mislim da Hrvatska strašno taktički griješi u svim tim pregovorima. Ona pokušava ona najneugodnija pitanja držati ispod stola i ne činiti pritisak na Sloveniju, misleći da će ih umilostiviti nekakvim pitanjima gdje smo mi manje u pravu, da to kažem, pa da ih malo razblaži, a naprotiv - ona bi trebala s teškim grijehom držati Sloveniju u šahu - grijehom Ljubljanske banke i njega bi primarno trebalo izvući na svjetlost sunca. Oštećeni štediše pokrenuli su postupke pred hrvatskim sudovima, međutim stvar je zapela na Vrhovnom sudu Hrvatske, kaže Žugić. On se više puta obraćao i predsjedniku Vrhovnog suda Ivici Crniću: = Simptomatično je da nekakvi zahtjevi za zaštitu zakonitosti u vezi predmeta koji se vode protiv Ljubljanske banke stoje na Vrhovnom sudu preko godinu dana i da se ne rješavaju. Banka ima ovdje neke nekretnine i štediše hoće da se zaplijene. Ja sam pisao gospodinu Crniću i rekao sam da je on javno izjavio da sud treba dati prednost bitnijim predmetima, a ako to nije bitan predmet - to sam baš u pismu i rekao - ja ne znam što je bitan predmet. Naravno, ako Vrhovni sud odredi pljenidbu nekretnina Ljubljanske banke, neće sve teškoće biti riješene: = ... Namirila bi samo one koji imaju pravomoćne presude, a to je nekakvih stotinjak ljudi, to nije više od nekih 500 tisuća do milijun maraka, ali to bi bila - onako kako političati vole reći - jasna poruka i jasno razjašnjenje stanja stvari. Hrvatska država i oštećeni štediše Ljubljanske banke slažu se bar u nečemu ? u odbijanju slovenskog stava da pitanje stare štednje u Ljubljanskoj banci treba riješiti u sklopu sukcesije bivše Jugoslavije. Žugić kaže kako se kod 145 tisuća štediša koji su ostali kod Ljubljanske banke radi o čistom odnosu građana i banke. Jer nakon propasti Ljubljanske banke osnovana je Nova ljubljanska banka koja je preuzela sva prava, ali ne i obaveze. Tu je dakle, sve čisto, tvrdi Žugić. Sukcesija bi možda pomogla oko štednje koja je iz Ljubljanske banke prenesena u domaće banke: = Štednje koje je svojim štedišama isplatila Republika Hrvatska umjesto Ljubljanske banke ? to bi eventualno mogao biti sukcesijski problem. Koja država odgovara za deviznu štednju kao zakonski supsidijarni jamac? Jer prije je bilo da ako banka ne može isplatiti deviznu štednju (tako je pisalo u propisima bivše Jugoslavije), da to treba učiniti država SFRJ ? nje više nema. Koja država treba, ako banka ne može, isplatiti štednju umjesto nje? Hrvatska država tu mogućnost odbija, s tezom kako se ne radi ni o kakvoj sukcesiji, već o običnom dugu od 600 milijuna maraka Slovenije prema Hrvatskoj. (RFE)