NJ 16. VII. WELT: PODJELA PALESTINE?

NJEMAČKA DIE WELT 16. VII. 2002. Protektorat bez protektora "Sveta Zemlja nije zemlja svetaca. Nakon što je mirovni proces potonuo u krvi i vatri, među Izraelcima je zavladala očajnička odlučnost a među Palestincima beznađe i unutrašnji sukobi. Konzervativni su arapski režimi potkopani. Pojavile su se naznake dubokih nesuglasica između Europe i Sjedinjenih Država. Ono o čemu islamistički vjerski ratnici sanjaju izaziva kod ostatka svijeta strah: riječ je o posljednjoj odlučujućoj borbi, o biblijskom Armagedonu. Danas će u New Yorku biti otvoreno novo poglavlje u procesu uspostave mira na Bliskom Istoku. Dnevni red i modus tog sastanka određivat će ovaj puta vanjske sile, u konkretnim razgovorima ponovno se naziru obrisi kompromisa između Izraela i PLO po načelu 'zemlja za mir' iz 1993./1994. g., koji uključuje državu za Palestince i bolne žrtve za Izraelce. Skupina čelnika iz SAD, Rusije, EU i UN, nazvana 'Kvartet', želi - slično kontaktnoj skupini za Balkan - prekinuti začarani krug sukoba. Svi se akteri slažu da mora biti postignuto rješenje u vidu dvije države - doduše, u svrhovito modificiranim granicama kakve su postojale do 1967. g. Sva iskustva iz proteklog desetljeća pokazuju da Bliski Istok ne bi imao izgleda za mir bez Amerikanaca. Bushu pak treba puno vremena da izradi nacrta za Bliski Istok. Njemački ministar vanjskih poslova, vječni pragmatik, iskoristio je slabost vodstva u izradi tog koncepta, uspio popuniti otvorene pozicije i neformalno predložiti Kvartetu svoj nacrt. Sada postoji u pojedinim dijelovima već do u detalje razrađen zemljovid, koji počinje uspostavom prijelazne palestinske uprave, predviđa provođenje općih izbora 2003. g. i na kraju te godine najavljuje mogućnost utemeljenja provizorne palestinske države. Nakon toga trebali bi započeti veliki pregovori oko konačnog statusa te tvorevine. Konačni rezultat tog procesa trebale bi biti priznate i sigurne granice Izraela i palestinska država koja će biti sposobna održati mir. Jedna od pretpostavki za ostvarenje tih ciljeva jest i čvrsta vodeća i zajednička uloga vanjskih sila - uključujući Egipat, Saudijsku Arabiju i Jordan - u tom procesu. U New Yorku se govori o protektoratu. No, ta opcija podrazumijeva zaštitu Palestinaca od njih samih i od njihova diskreditiranog 'raisa' Jasera Arafata. Nitko pak dosada nije razvio predodžbu o tome tko bi trebao jamčiti red i mir, krotiti vjerske ratnike i držati iza brave teroriste. Što će se dogoditi ako ključne palestinske borbene skupine ne budu htjele sudjelovati u tom projektu? Izrael se neće uzdati isključivo u sporazume niti u jamstva izvana, čak ni ona američka - uzdat će se u vlastite snage. Pod predsjedanjem američkog ministra vanjskih poslova Colina Powella ruski ministar vanjskih poslova Igor Ivanov, glavni tajnik UN Kofi Anan i Visoki predstavnik EU Xavier Solana - koja u tom slučaju prvi puta nastupa u ulozi svjetske sile - raspravljaju o prevođenju novog zemljovida Bliskog Istoka na jezik politike. Kasnije će u svoj Kvartet pozvati i konzervativne arapske režime - Egipat, Saudijsku Arabiju i Jordan - koji teže smirivanju situacije. Bez njihova sudjelovanja nije moguća stabilizacija arapskog okruženja. U vrijeme sporazuma u Oslu Arafat je smatran sastavnim dijelom rješenja. Odavno je palestinski vođa postao bit problema. Korupcija, dvostruka igra, neučinkovitost, podmuklost: dobitnik Nobelove nagrade za mir nikada nije odbacio krvavu praksu gerile. Koncept o uspostavi protektorata trebao bi ga zaobići i dodijeliti mu čisto protokolarnu poziciju. Rješenje nije moguće postići s njim ali ni bez njega. Tuniska skupina PLO, koja je prvo suzbijala teror da bi ga potom poticala, mora pristati na podjelu vlasti. Ključni elementi demokracije, koja je dosada među Arapima u pravilu bila strani gost u kratkom posjetu, neizostavni su dio tog procesa. Europljani odustaju od svoje iluzije vezane za Arafata i shvaćaju logiku Izraela. Amerikanci ponovno počinju ozbiljno shvaćati Europljane, posebno u današnjem vremenu kada mir zahtijeva novac i znoj. No, skiciranje zemljovida u New Yorku bilo je lakši dio posla. Državnička vještina naći će se na ispitu tek u nesretnoj Svetoj Zemlji", smatra Michael Stuermer.