RU NG 15. VII. 2002. KINESKO ORUŽJE

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 15. VII. 2002. Raketno-nuklearni arsenal Pekinga Ostvaruje se ozbiljan dugoročni program usavršavanja kineskog nuklearnog arsenala, pišu Vjačeslav Baskakov i Aleksandar Gorškov. Početkom XXI. stoljeća Narodna Republika Kina uspjela je ući među pet gospodarskih najmoćnijih i umjereno razvijenih država svijeta. Vrlo ubrzanim tempom razvijao se i nuklearni program Pekinga. Po podacima međunarodnih organizacija, od 1964. do 1996. g. Kina je provela 45 nuklearnih ispitivanja (toliko koliko i Velika Britanija). Vojna izgradnja u Kini u cjelini se karakterizira time što razvoj raketno-nuklearnih i običnih snaga teče usporedno. Takav prioritet Kinezi imaju, po proračunima kineskih gospodarstvenika, zato što je takav pristup znatno jeftiniji nego široka modernizacija običnih oružanih snaga na osnovi skupih visokih tehnologija kojima Kina ne raspolaže, nego ih mora uvažati i usvajati. Vojni analitičari inozemnih država (SAD, Japan, Indija i dr.) ocjenjujući nuklearni potencijal Kine dijele ga, u pravilu, na tri razdjela: strateškog značenja, operativno-taktičkog i taktičkog. Po podatcima javnih publikacija u SAD-u, Japanu i Indiji te mnogim drugim zemljama, krajem 1980. i početkom devedesetih godina Kina je pristupila modernizaciji nuklearnog oružja i raketa-nosača 'prve generacije', prema obnavljanju raketno-nuklearnog oružja (RNO= 'druge generacije'. Zapovjednim odlukama vodstva države pripisivalo se stvaranje raketno-nuklearne sile i sredstava suvremenijih , sigurnijih i točnijih performansa te pokretljivijih i zaštićenijih u djelovanju. Od proizvodnje tekućih balističkih raketa Kinezi prelaze na proizvodnju i razvoj raketa s krutim gorivom različitih vrsta, pa i strateških raketa s međukontinentalnim dosegom. Procesi stvaranja novih i modernizacija starih raketno-nuklearnih sredstava teku usporedno. Ali se akcent stavlja na povišenje tehničke sigurnosti sustava, točnost navođenja raketa i operativnu mobilnost , bojnu spremnost, sigurnost i pokretljivost bojne spremnosti upravljanja snagama i sredstvima, kao i na pojednostavljivanje operativnog i tehničkog posluživanja sustava, kao smanjivanje cijena proizvodnje i materijala. Realizacija programa u svim tim pravcima usavršavanja nuklearnih snaga i sredstava omogućava Pekingu da optimizira nuklearne snage po sastavu i bojnim mogućnostima. Tako se, na primjer, ostvaruje prijelaz nuklearnih naboja sa sadašnje megatonske razine na razinu u stotinama i desetcima kilotona, pa se tako povisuje i učinkovitost postojećih snaga i sredstava, operativnost primjene i različite varijante postrojenja i bojnih stanja na strateškoj i taktičkoj razini. Pretpostavlja se tako da će se moć strateških nuklearnih glava kojima je sada opremljen kineski sustav, sniziti s 1-4 megatona do 250-650 kilotona po jedinici. Moć nuklearnih naboja taktičke namjene i operativno-taktičke namjene, po ocjenama stručnjaka, kreće se od 25 do 100 kilotona po jedinici. Primjećuje se stanoviti otklon, čak prioritet prema prvotnom razvoju raketno-nuklearnih snaga i sredstava operativno-taktičke namjene (OTN) i taktičke namjene (TN), a ne strateških. To je diktirano time što za Kinu u okvirima azijske ratne pozornice s pretpostavljenim regionalnim potencijalnim protivnicima, operativno-taktičko i čak taktičko nuklearno oružje ima strateško značenje, te dopušta Kini rješavanje vojno-strateških zadaća. U procesu razvoja strateških nuklearnih snaga 8SNS) Kina se jasno opredjeljuje za tečaj stvaranje realne 'trijade': grupiranja balističkih raketa (BR) SN/OTN zemaljskog razvoja u pokretnoj i platformnoj inačici; atomske raketne podmornice s dalekometnim balističkim raketama (PLARB SN); zrakoplovnom komponentom. Takva 'trijada' u ukupnosti s razvijenim nuklearnim OTN i SN dopušta Pekingu da planira i provodi duboku nuklearnu strategiju u svakom vojno-političkom stanju, osigurava obranu i sigurnost zemlje, brani njezine pozicije i interese na globalnom i regionalnom planu u predviđenim sukobima i ratovima nove generacije. Postoji mnoštvo različitih i, u pravilu, protirijčnih javnih publikacija posljednje 2-3 godine o sastavu kineskih raketno- nuklearnih snaga, količini raketa i atomskih naboja svih kategorija (SN, OTN, TN) i njihovih značajki. Na osnovi najautoritarnijih i pouzdanih istraživanja može se sastaviti opća manje-više objektivna slika sastava i karakteristika suvremenih raketno-nuklearnih kineskih sredstava. Pretpostavljena opća količina nuklearnih naboja u kineskom arsenalu (za razdoblje 1999-2000) dostiže 600-700 jedinica, pritom strateško-nuklearnih 200-300, operativno-taktičkih i taktičkih - 400. Treba istaknuti da među analitičarima nema jedinstva u jasnoj klasifikaciji kineskih nuklearnih naboja SN, OTN, TN, zato što postoji nesrazmjer u ocjenama količinskih pokazatelja bojnih naboja u tim kategorijama. Analiza činjenica pokazuje da se jedne iste nuklearne glave ponekad klasificiraju u raznim kategorijama. Takvo je stanje uvjetovano raznim pristupima u klasifikaciji kineskih nuklearnih naboja. Ako, na primjer, razmatramo hipotetički scenarij kineskog rata protiv Indije ili Japana, onda balističke rakete s dometom od 2000-2500 km mogu riješiti strateške zadaće, iako, strogo govoreći, one ne pripadaju klasi strateških oružja. Po ocjenama američkih stručnjaka opća količina kineskih balističkih raketa - strateških nosača nuklearnog oružja - dostiže 300 jedinica, uključujući pričuve (znači i 10 rezervnih BRPL DL-1) i proizvedene svemirske nositelje (na bazi DF-5). Zemaljske strateške BR, osim mobilnih DF-21A (razbacanih po zemlji), raširene su u 14 raketnih baza. Pričuvni BR/BRPL, vjerojatno su uskladišteni u blizini raketnih baza. Po mišljenju američkih analitičara, u kineskim programima razvoja nuklearnih snaga i sredstava usporedo s modernizacijom balističkih raketa, sa stvaranjem raketa 'druge generacije', usavršavanjem sustava upravljanja i navođenja, minijaturizacije nuklearnih glava i stvaranje kazetnih BGČ IN, jedno od središnjih mjesta zauzima program stvaranja 'neutronske bombe' (ER bombe - Enhanced Radiation bomb)- termonuklearnoga naboja povišene radijacije. Peking je 13. lipnja 1999. službeno objavio osvajanje tehnologije za njezinu proizvodnju. Amerikanci drže da je kineska 'neutronska bomba' ispitivana u Kini u procesu posljednje serije poligonskih nuklearnih ispitivanja 1998. g. Pretpostavlja se također da se neutrnskim bombama opskrbljuju BRMD TN/OTN DF-15, s dometom od 290 km i naciljanih na tajvansku obalu. Upravo su se ti BRMD 1995. i 1996. g. demonstativno upućivali u područje tog otoka.