NJ 27. VI. SZ: KAKO USPOSTAVITI SVJETSKI SUD?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 27. VI. 2002. Tirani pred sudom "Zamisao je fascinantna: budući da Sudnji dan zasada nije na pomolu, nacionalni pravosudni sustav jedne zemlje skupio je hrabrost i preuzeo ulogu svjetskog suca - takoreći u funkciji zamjene za odgovarajuće kazneno pravo. Pravosudni djelatnici te zemlje sastavljaju optužnice za najgore elemente našeg svijeta - tirane, vojskovođe, počinitelje genocida - izriču im presude i zatvaraju ih. Žrtve nalaze pravdu, počinitelji kaznu a malena zemlja postaje otokom nesretnika u moru mira. Je li posrijedi utopija - već zato što si nijedna država ne želi na vrat natovariti takvu zadaću? Jedna je zemlja to ipak pokušala učiniti. Prije točno jednog desetljeća Belgijanci su usvojili zakon koji je trebao utjerati strah u kosti vlastodršcima-ubojicama. U Belgiji trebali biti stvoreni uvjeti za kaznenu gonidbu genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti bez obzira na to tko je počinio ta zlodjela, gdje i tko su žrtve. To načelo međunarodnog prava razbija klasične granice nacionalnog kaznenog pravosuđa. Skupine aktivista za ljudska prava i udruga žrtava brzo su otkrili spomenuti zakon, podnoseći ubrzo pred belgijskim sudovima tužbe protiv kojekakvih nasilnika: protiv Fidela Castra, Sadama Huseina, kongoležanskog ministra vanjskih poslova, bivših latinoameričkih diktatora, Ariela Sharona i Jasera Arafata. Posljedica tih tužbi: ljudi poput Sharona počeli su zaobilaziti Bruxelles u širokom luku a belgijski ministar vanjskih poslova morao se dovijati kojekakvim trikovima kako bi se mogao sastati sa svojim kolegom iz bivše kolonije Kongo. U srijedu je belgijski sud donio presudu koja je političarima izmamila uzdah olakšanja. Suci su odlučili: zločini počinjeni u inozemstvu mogu biti kazneno gonjeni samo ako se optuženi nalazi na teritoriju Belgije. Ni Belgijanci neće nikome suditi osim ako već nije u njihovim rukama. Izraelska vlada već likuje ali možda prerano. Naime, njihov šef još nije izvan opasnosti. S jedne strane tužitelji će vjerojatno tražiti reviziju a s druge ostaje otvoreno pitanje što će se dogoditi ako Sharon stupi na tlo Belgije - primjerice, radi sastanka s EU u Bruxellesu. Međunarodni zakoni i međunarodna politika našli su se u zamršenom sukobu a Belgija je tek upadljivi primjer koji potkrepljuje tu ocjenu. Dugo je suverenitet država bio temeljno ustrojno načelo međunarodnog prava ali proteklih su desetljeća ljudska prava dobila na težini. Ipak, još nedostaju sudovi koji bi im pomogli da steknu čvrste pozicije u slučajevima kada se cijeli narodi nađu u čeličnoj šaci zločinaca u državnom aparatu. Sudovi UN za bivšu Jugoslaviju i Ruandu bili su ograničeni na pojedinačne slučajeve. U takvoj je situaciji bilo legitimno pa i nužno da angažirane države pokriju tu rupu i uz pomoć načela međunarodnih zakona podvrgnu pritisku zločince koji su se ogriješili o čovječnost. Belgija je to učinila svojim novim zakonom a isto su pokušali i suci u Španjolskoj i Velikoj Britaniji, odredivši kućni pritvor Augustu Pinochetu i skinuvši s njega auru u čileanskoj domovini. Druge države slijede taj primjer. Doduše, problemi nisu otklonjeni. S jedne su strane državni odvjetnici i suci pojedinih država beznadno preopterećeni sudskim gonidbama svih čudovišnih zlodjela, počinjenih na ovom svijetu. S druge pak strane presude belgijskih, britanskih ili njemačkih sudova u slučajevima afričkih ili bliskoistočnih tragedija neće baš biti prihvaćene u zemljama u kojima su zlodjela počinjena. Treće - a to je ujedno i najvažnija točka - progoniteljska revnost pojedinih pravnika na tuđem terenu mogla bi rezultirati blokadom međunarodne politike. Naime, po tom bi scenariju sudovi iz različitih država kazneno gonili nepoćudne inozemne političare i izdavali zapovijed o njihovu uhićenju. Time bi pravosuđe preraslo u samovolju. Nijedan državnik ne bi više znao kamo smije otputovati bez opasnosti da bude uhićen. Zapadni političari morali bi izbjegavati islamske zemlje a neki afrički vlastodršci mogli bi se susretati s kolegama iz EU još samo na Internetu. Načelo suvereniteta trebalo bi spriječiti takav razvoj događaja i zajamčiti slobodne odnose među državama. Vrijedi načelo da šefove država i diplomate ne mogu progoniti sudovi drugih država. U veljači ove godine međunarodni sud u Den Haagu proširio je to načelo i na ministre vanjskih poslova, presudivši u slučaju Belgije i Konga u korist Konga. I za Sharona vrijedi isto načelo - belgijsko pravosuđe trebalo bi ga ostaviti na miru. Takav će rasplet ogorčiti žrtve i potkrijepiti cinike: moć donosi sa sobom i imunitet, krupne ribe ostaju na slobodi. No, tako ne mora biti i ubuduće. S jedne strane međunarodno pravo još nije reguliralo status bivših državnika. Oni mogu biti pozvani na odgovornost u inozemstvu bez pretjeranog opterećivanja međunarodne politike. Odgovarajući primjer pruža slučaj Pinochet. S druge pak strane u Den Haagu nastaje sud koji bi trebao biti nadređen državama i za koji neće vrijediti načelo imuniteta: u ponedjeljak će na snagu stupiti statut Međunarodnog kaznenog suda. U njegovom formiranju sudjeluju države iz svih pravnih tradicija. Uspije li taj sud jednog dana pridobiti i Sjedinjene Države koje mu se zasada još opiru, steći će autoritet, kompetentnost i nezavisnost nužne za bavljenje krupnim nitkovima. U svakom slučaju, svjetskim je sucima i tiranina mjesto upravo u Den Haagu a ne pred nacionalnim sudovima", naglašava na kraju uvodnika Stefan Ulrich.