FRANCUSKA-LIBERATION OD 2.7.02. SAD I TERORIZAM

FRANCUSKA LIBERATION 2.VII.2002. Jesu li Sjedinjene Države izgubile rat protiv terorizma? "11.IX.2001. bio je istodobno najveći uspjeh vjerske ekstremističke frakcije - nazovimo je 'džihadska' - i najveći poraz američkih obavještajnih služba, napose FBI-ja. SAD je nakon toga pokušao riješiti problem 'na američki način', uz golemu količinu vojnih sredstava. Tako se čini da Afganistan više nije pozadinska baza terorista. To je po sebi neprijeporan uspjeh koji je, ipak, nesiguran, jer će se prije ili kasnije postaviti pitanje o nazočnosti zapadnih postrojba na mjestu događaja (kako izbjeći da ne zaglibe tamo?) i sudbine Afganistana na dulje vrijeme. Što se tiče unutarnje sigurnosti, američka je izvršna vlast odlučila da će primijeniti načelo najvećeg mogućeg opreza: glasila i građani na Zapadu siti su upozorenja (dvadesetak od 11.IX?). Razlozi za takvu odluku višestruki su: politikantski (zaštititi g. Busha od kritike demokrata), izborni (pobijediti na posrednim izborima), a napose svijest da se najvažnije ne mora dogoditi u inozemstvu, već na samom američkom tlu. Vjerojatno je na tom području, za sada, igra loše počela. Prvo, čini se da je neprijatelj pojednostavljen, barem u službenim izjavama. Amerikanci obično daju imena organizacijama koje ih nemaju. Tako je 'Cosa Nostra' policijska izmišljotina. Isto tako, čini se da je američko pravosuđe izmislilo vlastito ime 'Al Kaida' ('baza'), premda je to oduvijek bila opća imenica (baza) kojom se označava neformalni i višesmjerni ustroj, a izvorno i obična afganistanska vila. Dati ime neprijatelju omogućuje da ga se pokaže, da ga se pojednostavni. Najgore ga je karikirati: tako ga se podcjenjuje ili precjenjuje. No do danas nitko ne može ozbiljno reći je li g. Bin Laden pravi vođa ili običan službeni predstavnik te frakcije, niti kako djeluje Al Kaida. 'Bin Laden' i 'Al Kaida' postali su 'zaštitni znakovi pogibli' koji omogućuju da se u demokracijama 'prodaju' zakonite politike sigurnosti, ali su često i pojačana represija nad islamističkim borcima koji - podsjetimo - nisu svi za nasilje, u mnogim arapskim zemljama. No bez obzira na tu karikaturu, džihadska je prijetnja puno zamršenija i raznolikija. Ne govoreći o Francuskoj, to napose vrijedi za samo područje SAD-a. Američke službe sigurnosti još uvijek slabo poznaju islamističke pokrete na domaćem tlu, pa i tamošnji islam općenito, koji je vrlo miroljubiv i legalistički, ali vjerojatno uključuje pojedince koje privlači primjena nasilja. U improvizaciji je teško biti djelotvoran, kao što je teško nadati se da će mladi novaci brzo postati operativni i da se slabosti FBI-ja mogu ukloniti birokratskim putem. Čini se da je njihov glavni rezultat do danas što su uništili američko-pakistansku organizaciju Džamat al Fukra koja je bila povezana s ubojstvom g. Pearla. Napokon, znakovito je da Washington trenutno traži 'politički korektnu' muslimansku skupinu kako bi licem u lice razgovarao o mjestu i o ulozi muslimana u SAD-u. (...) Koliko ih je? Procjene nisu pouzdane. Ipak se čini da nije potrebno iz Palestine uvoziti kanidate za samoubilačke napadaje: možda su već odavno na američkom tlu. Ustvari, pesimističko tumačenje prilika otkriva SAD koji je zapravo pobjednik na međunarodnom vojnom planu, ali je za sada potučen na planu unutarnje sigurnosti. Tako se vraćamo na prave razloge nasilja koje Washington podcjenjuje, a zanima se - zbog nemoći? političke odluke? - samo za organiziranje protuterorističke borbe. No to se nasilje ne će zaustaviti zbog pomanjkanja boraca. SAD će se na svom tlu sučeljavati s njim sljedećih deset do dvadeset godina. Ono će postupno nestati tek kada se prilike na Bliskom istoku promijene, kada arapsko-muslimanska društva na temelju islama stvore vlastite političke vrijednosti i prilagođene demokratsko-zapadne zamisli", piše Jean-Luc Meret, istraživač u Zakladi za strateško istraživanje i autor knjige 'Tehnike terorizma'.