NJ 1.VII.-FAZ-ISLAM U AFRICI

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 1. VII. 2002. Poligamija olakšava propovjednicima "Islam i južno od država Magreba i zemalja središnje Sahare ima sve važniju ulogu. Pri tomu treba pogledati dvije stvari: islam je jedina svjetska religija čiji se broj sljedbenika povećava i to ne samo porastom stanovništva u islamski obilježenim zemljama, nego i zbog uspješnog 'poziva' na islam (daawa). Zatim: znatan dio te ekspanzije upravo se događa u Africi. Tamo muslimani uspijevaju među do sada animističnim crnim Afrikancima pridobiti sve više i više obraćenika. Polazište su države poput Senegala ili Nigerije, čiji je sjeverni dio gotovo sav muslimanski. Otamo propovjednici misioniraju u južnim zemljama crne Afrike. Islamu pomaže njegova teološka jednostavnost. Islam je često obilježavan kao 'jasan, trijezan monoteizam'. To je točno. Islamska dogma o 'tauhidu', jedinstvenosti i jedinstvu Boga, jasno je formulirana, ponajprije odvraća od kršćanskog nauka o Božjem Trojstvu. Jednostavnost se nastavlja u jednoznačnosti mnogih odredaba te religije - zakona. Neki običaji islamskog životnog poretka, primjerice općenita mogućnost poligamije (kuran i šarija dopuštaju do četiri zakonite žene), bliži su afričkim običajima nego zapovijeđena monogamija koju su u Afriku donijeli kršćanski misionari. Tako je nekim crnim Afrikancima obraćanje na islam lakše nego na kršćanstvo. Islamski propovjednici ponegdje računaju i na to da se kršćanstvo među mnogim crnim Afrikancima nikada nije oslobodilo zadaha što je bilo vjera nekadašnjih kolonijalnih gospodara. Muslimanski propovjednici predstavljaju se kao vjesnici religije koju ne pogađa optužba da ugnjetava. Time doduše pojednostavljuju povijest, jer i muslimani su osvajali afrička područja i kasnije na veliko trgovali crnim robljem iz unutarnje Afrike, no za suvremeno doba to ipak može biti točno. Crnoafrički islam na Zapadu je manje poznat nego islam u jezgrenom području, znači između Egipta, Turske, arapskih zemalja i istočnog Irana. Zbog kolonijalno-povijesnih razloga s njim su se bavili ponajprije francuski i britanski učenjaci i istraživali islam između Senegala, Nigera, Malija, Čada i u južnijim regijama. Dok je još postojala kolonija Njemačka istočna Afrika, orijentalisti poput Carla-Heinricha Beckera ili putujućeg istraživača kao što je Emin Paša (Eduard Schnitzer), posvetili su se islamu tih područja. Dugo je vremena crnoafrički islam slovio kao neobrazovan i kao mješavina. Vjernici su uspjeli površinski pomiriti s islamom stare običaje, čak i animistične. Mnogi afrički muslimani samo natucaju arapski, ne znaju kuran ni čitati ni tumačiti. Odlaze u džamiju a zatim 'vraču'. Od učenog obrazovanja, od islama 'ulema' kakvo je održavano između Fesa, Kaira, Damaska i Buhare, crnoafrički su muslimani bili daleko - unatoč važnim središtima kao što su Kano u sjevernoj Nigeriji, Timbuktu ili Bornu-Kanem. Ta je neučenost malo popravljena time što sveučilište al-Azhar u Kairu prima i studente iz tih zemalja. Danas gotovo i nema afričke države u kojoj ne postoji živahna muslimanska općina. To osobito vrijedi za Južnoafričku republiku. Pod utjecajem bliskoistočnih donatora u te zajednice sve više i više prodire islamizam. Među istočnoafričkim muslimanima ali i na sjeveru Nigerije, Osama bin Laden izrazito je popularan. Ponajprije u Nigeriji posvemašnje uvođenje islamskog pravnog sustava, uključujući teške tjelesne kazne, još uvijek izaziva zlu krv. Pri tomu se ne radi samo o tomu da se jače učvrsti ortodoksni suni-islam uz pomoć pravnih odredaba. U biti radi se o borbi za vlast između muslimanskih vladara sjevernih djelomičnih država i osobito kršćanskoga juga", piše Wolfgang Guenter Lerch.