NJ 1.VII.-FR-MKS I SAD

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 1. VII. 2002. Svjetska sila protiv svjetskoga suda "Trebao bi to biti napredak. Od 1. srpnja 2002. ratni se zločinci moraju bojati svojeg posve privatnog najnovijeg suda. Glavni tužitelj i sudac Međunarodnog kaznenog suda (MKS) u Haagu bit će imenovani tek idućeg proljeća. No datum stupanja na snagu prije četiri godine usvojenog Rimskog statuta vrijedi: mučitelji u odorama, silovatelji po zapovijedi ili masovni ubojice u državnim palačama od danas moraju odgovarati za svoja nedjela. Ako zakažu nacionalni sudovi i ako tako hoće svjetski sud. To bi trebao biti kvantni skok u međunarodnom pravu. Statut Međunarodnog kaznenog suda potpisalo je 120 država. Do sada ga je ratificiralo 69 država. Još za pregovora SAD je preuzeo ulogu kočničara. Za ratifikaciju sporazuma kojega je potpisao još 2001., Bill Clinton se više nije zalagao. Od tada su u pitanjima međunarodnoga prava vladali obijesno dezinformirani političari iz američkog kongresa. Optužba iz Washingtona glasi da pred sudom kojega Washington ne može nadzirati, treba očekivati montirane procese protiv američkih državljana. Činjenicu da je to od početka bio samo izgovor za odbijanje, odavno su svojim argumentima dokazale organizacije za ljudska prava, međunarodne odvjetničke udruge a i ostale države potpisnice. Međunarodna je zajednica ogorčeno primila na znanje da će svjetski sud izricati pravdu bez potpore 'neizbježne' svjetske sile. Još uvijek bolje od ad hoc sudova za Jugoslaviju i Ruandu koji djeluju po načelu nečiste savjesti, držali su zapadni diplomati. I potajno se nadali da će se SAD na kraju ipak distancirati od Rusije, Kine, Indije, Izraela i mnogih islamskih država čija alergija na međunarodno pravo ima svojih zlih razloga. Uzalud. Jer pod Georgeom W. Bushom SAD se iz kočničara međunarodnoga prava pretvorio u sabotere MKS-a. Prije šest tjedana Bush je poništio potpis svojega prethodnika na Rimskom statutu - do sada povijesno jedinstveni čin fobije od ugovora. Od tada Washington vodi usredotočenu kampanju protiv kaznenoga suda. I to sredstvima koja možda pristaju nekoj imperiji ali ne demokraciji sa zahtjevima kakve ima SAD. Do sada zadnji korak u sabotaži je prijetnja Bushove administracije da će mandat Ujedinjenih naroda u Bosni produljiti samo ako UN-ovo Vijeće sigurnosti sve sudionike mirovne misije izuzme od mjerodavnosti MKS-a. Rezolucije donijete pod izgovorom 'poboljšanja djelotvornosti' iznova bi definirale obveze država potpisnica prema MKS-u i izmakle načelnoj zabrani imuniteta po članku 27. Vijeće sigurnosti koje pristaje na takvu rezoluciju, legitimira naknadnu preradu multilateralnih ugovora na prigovor SAD-a. No povijesno nije bez usporednica da se jedna velika sila brani od ograničavanja svoje suverenosti kroz međunarodne ustanove. I pitanje tko će upravljati haaškim sucima je opravdano, ako se primjerice sud za Jugoslaviju drznuo prisilno dovesti novinare kao svjedoke. I osjetljivost SAD-a u odnosu na njegove vojnike je razumljiv, jer je njihova vojna i politička ugroza ipak najveća. No to je bio materijal pregovora u Rimu na kojima je SAD sa svojim prigovorima bez daljnjega mogao uspjeti. A to bi bio materijal za kompromis u New Yorku. No ne može se prihvatiti politika koja po pitanjima kaznenoga suda nikada nije bila zainteresirana za rješenje izvan vlastitog kategoričkog odbijanja. Koja je sve češće kršila temeljna načela diplomatske pristojnosti. I koja u međuvremenu pribjegava perfidnim i ucjenjivačkim sredstvima kako bi međunarodnom pravu koje se dalje razvija, nametala svoje uvjete. Spor oko MKS-a postat će egzemplaran transatlantski sukob koji će dopustiti da stalne članice Vijeća sigurnosti i pokretačke snage statuta, zemlje poput Velike Britanije, Francuske i Njemačke nastupe protiv SAD-a. Samo ako se usude! Isplatilo bi se, jer u igri je više toga: međunarodno pravo protiv posebnoga prava, diplomacija umjesto diktata, multilateralizam protiv unilateralizma, diferencijacija argumenata umjesto raspirivanja pretjeranih strahova - pa makar to Europu stajalo svršetka misije u Bosni bez SAD-a. SAD će tada sam sa sobom morati zaključiti zašto Bushova administracija u Bosni ugrožava mirovnu misiju s kojom je još nedavno pokazivala svoju moralnu i praktičnu nadmoć nad Starim svijetom. Zašto George W. Bush stalno podupire predrasude o 'dvostrukim standardima' SAD-a, čijim postojanjem sada pojašnjava otpor Međunarodnom kaznenom sudu. I zašto kod globalne projekcije vlastite moći temeljno načelo SAD-a o vladavini prava ne bi više trebalo vrijediti izvan državnih granica", piše komentator lista Rolf Paasch.