WP 27. VI. OŽIVLJAVANJE EUROPSKOGA ANTISEMITIZMA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 27. VI. 2002. Europski antiizraelski izgovor "U čitavoj povijesti, mjerilo kojim se pouzdano mogla procjenjivati razina mržnje i nedemokratičnosti nasuprot razini slobode i demokracije u bilo kojem društvu bio je antisemitizam - to kako zemlja postupa sa svojim židovskim građanima. Židovi su porogonjeni i delegitimizirani u čitavoj povijesti zbog svoje navodne različitosti. Bilo koje društvo koje razumije i prihvaća Židove u pravilu je demokratičnije, otvorenije i lakše prihvaća 'druge'. Ovo mjerilo vrijedilo je stoljećima. Tijekom holokausta, Židovi i druge europske manjine slani su u logore u kojima su ubijani, u ozračju u kojem je prevladavao antisemitizam. Gotovo 60 godina kasnije, u modernoj, demokratskoj Europi koja se navodno odrekla svog nasljeđa iz tog razdoblja, Židovi su ponovno pod napadom. Tijekom proteklih godinu i pol, zabrinjavajuća epidemija mržnje usmjerene protiv Židova, koja nije izolirana u samo jednoj zemlji ili zajednici, stvorila je ozračje zastrašivanja i straha u židovskim zajednicama Europe. Nikada, kao čovjek koji je preživio holokaust, nisam vjerovao da ćemo biti svjedoci još jedne erupcije antisemitizma takve snage, i to u Europi. Ipak, izdržljivost antisemitizma zapanjuje. Svoju ružnu glavu antisemitizam je pomolio i u udaljenim zemljama, kao što su Malezija i Japan, zemljama u kojima nema Židova. Liga za borbu protiv klevete ( Anti-Defamation League) u Americi ispituje antisemitizam već više od 40 godina. Nikada nisam očekivao da ćemo isto morati raditi i u Europi, s obzirom na povijest i naše očekivanje da će europski antisemitizam, iako nije iskorijenjen, biti u tolikoj mjeri marginalan i omražen da više neće biti jedan od glavnih problema. Ono što smo otkrili u zemljama u kojima smo vršili istraživanja - Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji i Danskoj- bilo je šokantno i uznemirujuće. Klasični antisemitizam zajedno s novim oblikom čiji su nastanak potakla izraelska naselja, postao je moćna i opasna kombinacija u zemljama s ogromnim brojem muslimanskog i arapskog stanovništva. U tih pet zemalja živi više od milijun Židova a njihove su zajednice pod opsadom. Tko bi bio vjerovao da ćemo biti svjedoci spaljivanja sinagoga i napada na židovske studente, rabine, židovske institucije i židovske posjede? Dok su europski čelnici pokušali objasniti te napade kao prolaznu reakciju na događaje na Bliskom Istoku a ne kao nagovještaj podmukle i duboko ukorijenjene mržnje, stavovi prosječnog Europljanina prikazuju nam sasvim drugačiju sliku. Od 2.500 ljudi koji su anketirani krajem svibnja i početkom lipnja u sklopu našeg istraživanja, 45 posto je priznalo kako imaju dojam da su Židovi lojalniji Izraelu nego zemlji u kojoj žive, dok se 30 posto složilo sa tvrdnjom kako Židovi imaju previše moći u poslovnom svijetu. Možda najznakovitije, 62 posto kazalo je kako vjeruje da je novi val antisemitizma u Europi rezultat antiizraelskog raspoloženja a ne neprijateljstva prema Židovima. Kontradiktornost njihovih stavova upućuje na to da Europljani ne žele priznati kako se mržnja prema Židovima vratila. Ovakav stav možda je Europljanima ugodniji u svjetlu onog što se događa u njihovim zemljama, upućujući na to da ovog puta Židovi nisu tek nevine žrtve nego su i sami agresori na Bliskom Istoku. Ipak, nevjerojatno pristrana reakcija protiv Izraela koja se mogla vidjeti u rezultatima ankete- unatoč činjenici da je Izrael pod bivšim premijerom Ehudom Barakom Palestincima ponudio neovisnu državu, i unatoč činjenici da su Palestinci proveli sustavnu terorističku kampanju protiv izraelskih civila- govori o potisnutom neprijateljstvu prema Židovima koje u Europi nakon holokausta nije društveno prihvatljivo. Ipak, i uz takva ograničenja, oko 30 posto Europljana ne libi se izražavati svoja antisemitska uvjerenja otvoreno i izravno. U međuvremenu, Europljani su mlako podržali američki rat protiv terorizma a posebno napore Bushove vlade da ugovori kraj izraelsko- palestinskog krvoprolića. Europljani nastoje popuštati Sadamu Huseinu i drugim prijetnjama Zapadnom svijetu istovremeno okrivljujući Izrael, a ne palestinsku vlast, za krizu. Svo vrijeme umanjuju razmjere antisemitizma u Europi i ne osuđuju izravno jeziva djela koja se izvode nad Židovima- zlostavljanje i vandalizam. Poruka europskoj imigrantskoj populaciji jest ta da određena količina prihvaćanja netolerancije postoji. Vrijeme je da Europa prihvati odgovornost za situaciju koju je sama potakla. Kombinacija značajne, otvoreno izražavane antižidovske pristranosti zajedno s iracionalnim stavovima protiv Izraela stvaraju ozračje koje veoma brine europske Židove. Ne čudi da se u takvom ozračju muslimanski stanovnici osjećaju slobodnima napadati židovske studente i vjerske institucije, ne zbog toga što su izraelske nego zato što su židovske. Ne čudi ni to da su neki europski dužnosnici počeli govoriti židovskim čelnicima da savjetuju svoj narod neka izbjegava očitovanje židovstva u javnosti, umjesto da su obećali zaštititi njihove židovske zajednice. Europski čelnici i dužnosnici moraju shvatiti pravu prirodu onog što se događa - čisti antisemitizam - i osuditi ponovno oživljavanje ove drevne mržnje koja se najviše očitovala upravo na ovom kontinentu. Moraju obznaniti da blaćenje Izraela u čitavoj Zapadnoj Europi nije prihvatljivo. Nedavne usporedbe Izraelaca i nacista i Židova kao počinitelja 'masakra', čak i kao ubojica Krista- to ne spada u kategoriju legitimne kritike suverene države. Stvaraju ozračje koje dovodi u pitanje budućnost života Židova u Europi", piše Abraham H. Foxman.