IT 25. VI. LA REPUBBLICA - EUROPA I SAD

ITALIJA LA REPUBBLICA 25. VI. 2002. Zašto je neizbježan savez između Europe i Sjedinjenih Država "U Europi se širi jedno opasno iskušenje: definirati stari kontinent u suprotstavljanju Sjedinjenim Državama. To iskušenje potiču intelektualci, političari i europski čelnici. (...) Tijekom Hladnog rata, za Europu, saveznicu Sjedinjenih Država, 'Drugi' je bio sovjetski blok, no postojala je i druga vrsta definiranja nekog virtualnog 'Drugog' koju je simbolizirala povijest kontinenta obilježena ratovima i nasiljem. No virtualni 'Drugi', onaj krvavih i nacionalističkih sukoba, nestaje iz pamćenja novih naraštaja. Europa paradoksalno postaje žrtva svojih uspjeha. Kako je pokazao Silvio Berlusconi, u već poznatoj epizodi, teroristički napadi 11. rujna oživjeli su iskušenje da se 'Drugi' vidi u arapsko-muslimanskom svijetu: što bi imalo katastrofalne i apsurdne posljedice, jer u Europi živi već 20 milijuna muslimana. Postoji dakle samo jedan put koji intelektualno i politički izgleda dostojan: prikazati Sjedinjene Države kao 'Drugog'. To sigurno nije novo iskušenje mnogim krugovima kontinentalne europske ljevice i degolističke desnice, no danas je mnogo jače, jer Europi više nije potrebna zaštita protiv Crvene Armije. Unilateralistička iskušenja Amerike zaoštrena su jednim temeljnim elementom: premoćnim razmjerima američke sile. Danas Sjedinjene Države razmjerno imaju moć veću nego što je bilo koja zemlja ikad imala. Amerika je 'novi Rim', no na globalnom planu. Njezin vojni trošak je jednak barem onome slijedećih deset država na ljestvici. (...) Apsurdno je da rješenje svakog sukoba u bilo kojem dijelu svijeta mora isključivo ovisiti od inicijative Sjedinjenih Država. Europa je izravni i prirodni kandidat da postane snažni partner Sjedinjenih Država. Jer je u našem, i u interesu Amerikanaca, da se snažna Europa osjeća saveznikom, a ne neprijateljem Sjedinjenih Država. No u tome je stvar. Argumenti u korist čvršće Europe sve češće su motivirani potrebom za stvaranjem suprotstavljene supersile (ili 'ravnopravne', u diplomatskoj verziji) spram Sjedinjenih Država, i opravdavani su tezom po kojoj Europa predstavlja vrijednosti, civilizaciju, gospodarsku i društvenu organizaciju koje su sigurno drugačije i možda bolje od američkih. Neću iznositi argumente koliko je realistično zamišljati da Europa može biti ozbiljan takmac za američku hipersilu, pošto to uopće nije realno. (...) Općenito kultura prava je mnogo više uznapredovala u Sjedinjenim Državama nego u Europi. Gospodarski se obje obale Atlantika bore između države i tržišta. Teško je kazati da je jedan odgovor apsolutno bolji od drugoga. Za zaključak, Europa i Sjedinjene Države pripadaju jedinstvenoj obitelji kapitalističkih demokracija koje sve imaju porijeklo u Europi. Ako je Europa bolja u nekim vidovima, Sjedinjene Države su u drugim. Pripadamo jedni drugima, i potrebno smo jedni drugima. Bez potpore američke hipersile, Europa nema velike izglede uspostaviti liberalno uređenje na cijelom kontinentu, i zahvaljujući tome učiniti općom raspodjelu javnih dobara. A s druge strane američka hipersila ima potrebu za partnerom. No iskušenje određivanja Europe u protivnosti Sjedinjenim Državama ostaje jedno od najvećih prepreka učvršćivanja našeg partnerstva. Ono što nam je potrebno nije Europa koja se određuje protiv nečega, nego ona koja će afirmirati svoj identitet prema onome čemu teži", piše Timothy Garton Ash.