RU IZVESTIJA KUZIK- RUSKI TRGOVAC ORUŽJEM

RUSIJA IZVESTIJA 17. VI. 2002. Boris Kuzik: Uzimali su im skalpove "Ruski trgovac oružjem. Kakav on mora biti i kliko su jake ruske pozicije na svjetskom tržištu oružjem. O tome govori general Boris Kuzik, koji je bio četiri godine pomoćnikom Borisa Jeljcina za vojno-tehničku suradnju i industrijska pitanja. Godine 1998. stvorio je vojno-tehnički holding 'Novi programi i koncepcije', s nizom poduzeća s brodogradilišnom, zrakoplovnom i strojarskom orijentacijom. Zaposlenih ima oko 100 tisuća. Kuzik je blizak ekipi glavnog ruskog izvoznika oružja 'Rosvooruženije', sada 'Rosoboroneksport', a igrao je odlučnu ulogu u izvozu oružja 1990. godine. P - Zar se pregovori o oružju ne vode na najvišoj razini? O - Naravno, u svakoj zemlji, bio to Bliski Istok, Jugoistočna Azija, Latinska Amerika, odluke o ozbiljnijim kupovinama donose vođe, plus tradicionalni krug ministara, koji sudjeluju u pregovorima: obrane, financija, vanjskih poslova... P - A što je s psiholozima, stručnjacima za zemlju, proučava li se književnost?.. O - A nego što? Proučavamo kulturu, povijest, tradiciju, političku situaciju u zemlji i regiji, značaj pregovarača. Ovisno o zemlji, pripreme za pregovore traju od šest do devet mjeseci. P - Je li istina da je ruska obrambena moć u komi? O - Više desetljeća radim u vojnoj industriji. Sjećam se vremena sovjetskog rascvata, sudjelovao sam u restrukturalizaciji krajem osamdesetih i po svojem iskustvu bih radije gledao na te stvari sa stanovitim optimizmom. Mi sada imamo Vojnu doktrinu koja razrađuje program naoružavanja do 2010. godine. Stvoren je mehanizam njezine realizacije, a sve ostalo zavisi od profesionalizma stručnjaka. P - Priča se da 'Rosoboroneksport' kao glavni izvoznik ne uspijeva osigurati servisnu potporu izvezene tehnike i zbog toga se gube mnogi poslovi.. O - Ništa mi ne gubimo. I zemlje istočne Europe smo u 90 posto razloga izgubili zbog političkoga čimbenika. P - Jesu li naši perspektivni partneri na polju vojno-tehničke suradnje samo u zemljama Azije i na Istoku? O - Ne, smatram da se naša strateška platforma bazira na našem razvoju prema Kini, Indiji, Siriji, Egiptu Alžiru. To je prva skupina zemalja. U Jugoistočnoj Aziji to je su Malezije, Vijetnam, Singapur, Filipini, a napokon i Indonezija. U Europi su to Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, a u Latinskoj Americi - Brazil, Argentina, Čile, Venezuela, Kolumbija, Peru. Na nekim tržištima mi već radimo i održat ćemo se. p - A izgubljena tržišta? O - Izgubljene su one zemlje kojim nismo prodavali visokotehnološku produkciju, nego smo je dostavljali. Otvarali smo kreditnu liniju, išla je rijeka proizvoda, a novaca nije bilo za to. Bilo je slučajeva kada smo dostavljali tehnike za 15-17 milijarda dolara, a utjerivali smo u najboljem slučaju dvije milijarde na godinu. P Na koja to tržišta mislite? O - Ona na kojima je djelovao Sovjetski Savez: afrička tržišta, Kuba, Mongolija, dijelom Libija, zatim iz poznatih razloga Irak. P - I trgovcu oružjem neka tržišta mogu za deset godina izazvati glavobolju... O - Mi ne trgujemo samo oružjem, to je prvo. Drugo, vodimo računa o stabilnosti u regiji, ukupnim gospodarskim odnosima. Uz to, netko uvijek mora početi. Ako se sjetimo pionira na Divljem zapadu, njima su domoroci uzimali skalpove, jer nisu mislili na to da bi ovi mogli postati razvijena demokratska država...