WP 21. V. NUKLEARNA STRATEGIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 21. V. 2002. Još uvijek nema nuklearne strategije "Predsjednik Bush i predsjednik Vladimir Putin ovoga tjedna u Moskvi će potpisati sporazum kojim se smanjuje broj američkih i ruskih nuklearnih raketa dugog dometa, u slijedećih deset godina. Smanjivanje broja nuklearnog oružja od ključne je važnosti i ovo je veliki korak naprijed, no jasno je da postoje i hitniji zadatci. Predsjednik Bush ovo zna. Dugo prije 11. rujna govorio je o prijetnji od nuklearnog materijala koji nije pod kontrolom, prijetnje koja prijeti od razbojničkih zemalja, prijetnjama od krađe nuklearnog materijala i slučajnog lansiranja nuklearnih raketa. Govorio je o potrebi da se 'ograniče zaliha nuklearnog materijala i sredstva njihove dopreme' i o potrebi za 'smanjivanjem potrebe za nuklearnim oružjem rješavanjem sigurnosnih problema onih koji se odriču takvog oružja.' Rekao je kako bi SAD 'trebao ukinuti status spremnosti za upotrebu što je moguće više takvog oružja.' Na prethodnom summitu s Putinom, Bush je kazao: 'Naš najviši prioritet je da spriječimo teroriste da dođu do oružja masovnog uništenja.' Izazov s kojim je vlada suočena jest oblikovati sustavnu strategiju za ispunjenje ciljeva predsjednika. Do sada to nije činila. Najvjerojatnija, najneposrednija i potencijalno najopasnija prijetnja s kojom je Amerika suočena jest prijetnja od nuklearnog terorizma. Ovo nas gura u novu utrku nuklearnim oružjem- između terorista koji nastoje doći do nuklearnog oružja i nas koji ih pokušavamo zaustaviti. Doći do oružja masovnog uništenja najteži je korak za teroriste a nama ga je najlakše spriječiti. Mi i naši saveznici trebali bismo poduzimati sve što je u našoj moći kako bi spriječili da tone nuklearnog materijala u Rusiji i drugdje ukradu ili kupe teroristi. Ali to ne činimo. Proračun za to i dalje je malen- iako će nam, ako se trenutni tempo nastavi, trebati godine da osiguramo preostalih 60 posto nuklearnog materijala u Rusiji koji nije prikladno zaštićen. Vlada treba odmah iznijeti nove ideje, osmisliti novi sistem financiranja i odabrati nove partnere kako bi se zaštitio sirovi materijal za nuklearni terorizam u Rusiji i drugdje. Kada je u pitanju politika nuklearnog oružja, neki u Bushovoj vladi razmatraju i otvoreno raspravljaju o koracima koji bi nas odveli u suprotnom smjeru s puta koji je zacrtao predsjednik Bush, uključujući i širenje opcija za nuklearne napade, širenje broja zemalja- potencijalnih meta i razvoj novih varijanti nuklearnog oružja. Iako svaka od ovih zamisli možda ima uvjerljivu vojnu logiku, njihov zajednički učinak jest taj da zemlja s najmoćnijim konvencionalnim vojnim snagama na svijetu zapravo povećava svoje oslanjanje na nuklearne snage. Ako druge zemlje budu slijedile ovaj primjer, više će se oslanjati na nuklearno oružje i potkopati suradnju koju moramo imati kako bismo zaštitili SAD od nuklearnog terorizma. Ako naša zemlja krene u ovom smjeru povećat ćemo svoju sposobnost suočavanja s malo vjerojatnim prijetnjama - i smanjiti svoju sposobnost rješavanja vjerojatnih prijetnji. Hladnoratovske prijetnje smo riješili suočivši se s Moskvom. Realističnog i opsežnog plana za obranu Amerike od prijetnji današnjice ne može biti bez oslanjanja i suradnje s Moskvom. Čini sa da i predsjednik Bush i predsjednik Putin ovo razumiju, ali svoje vlade tek trebaju pokrenuti u ovom smjeru. Ovog tjedna: 1.) I Bush i Putin trebaju obećati da će se pobrinuti da nuklearni, kemijski i biološki materijal i oružje u njihovim zemljama budu sigurni i pod nadzorom- uz međusobno motrenje koje će biti dovoljno da uvjere jedna drugu i ostatak svijeta da se ovo zaista događa. 2.) SAD i Rusija trebali bi organizirati globalnu koaliciju protiv katastrofalnog terorizma poticanjem i pomaganjem svih zemalja u prilagođavanju istim visokim standardima da bi oružje masovnog uništenja i njihovi ključni sastojci bili sigurni od terorista. NATO bi ovo trebao učiniti svojim osnovnim prioritetom, a novi odnos s Rusijom bi mogao biti od velike pomoći. 3.) Dva predsjednika bi trebala ustrajati na strogoj kontroli i prikladnim mjerama osiguranja za taktičko nuklearno oružje, uključujući i inventar tog oružja(...). To je nuklearno oružje koje je najprivlačnije teroristima- za njih čak i vrijednije od fisijskog materijala, i mnogo lakše prenosivo od strateških nuklearnih glava; pa ipak, postojeći sporazumi ovo ne pokrivaju. 4.) Oba predsjednika trebala bi narediti svojim vojnim čelnicima, zajednički se savjetujući i surađujući, da osmisle operacijske promjene statusa nuklearnih snaga spremnih za upotrebu. Rezultat bi bio smanjenje rizika od slučajnih lansiranja i povećanje vremena odluke kojeg bi svaki od predsjednika imao prije donošenja sudbonosne odluke o lansiranju. Trebali bi početi ukidati status spremnosti za lansiranje nuklearnog oružja predviđenog za smanjivanje, na obje strane. 5.) Oba predsjednika trebala bi obećati da će sporazum koji potpisuju popratiti dodatni sporazumi koji će osigurati transparentnost i stabilnost. Cilj stabilnosti uvelike bi bio unaprijeđen sporazumom da se razmontira nuklearno oružje u arsenalima u obje zemlje. Ovaj summit daje predsjedniku Bushu i našoj zemlji priliku da unaprijedimo naše glavne sigurnosne imperative. Nismo sigurni da ćemo istu priliku imati sutra. Moramo ju iskoristiti danas. Mnogo je toga na kocki", pišu Sam Nunn, William Perry i general Eugene Habiger.