NJ 17.VI.-FAZ-AVNOJ ILI SLOVENSKI BENEŠOVI DEKRETI

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 17. VI. 2002. 'Imovinu treba vratiti' "Ono što su Beneševi dekreti za Češku republiku i Slovačku, to su odredbe 'Antifašističkog vijeća za narodno oslobođenje Jugoslavije' (Avnoj) za države proizišle iz Jugoslavije. I u Sloveniji, suverenoj od 1991. odredbe Avnoja iz 1943. i 1944. - neke vrste parlamenta 'Oslobodilačke fronte' (OF) partizanskih jedinica pod komunističkom dominacijom - i dalje vrijede kao 'temelj državnosti'. Odredbe slovenskog Zakona o denacionalizaciji koje isključuju povrat imovine određenom krugu ljudi, počivaju na tim avnojskim dekretima. Od početka 2001. u Ljubljani je - za razliku od Praga - prepoznatljiva politička volja da odredbe Avnoja koje su do sada branili 'rukama i nogama', ne postanu prepreka članstvu u EU. Utoliko više što zbog otprilike 40 tisuća postupaka koji se vuku od usvajanja zakona o denacionalizaciji 1991. trpe i zahtjev da mlada Slovenija bude demokratska pravna država a i njezin ugled. Nedavno objavljena presuda Vrhovnoga suda Republike Slovenije sada potvrđuje da odredbe Avnoja u pitanjima povrata imovine više ne mogu opstati, osobito ne tamo gdje imaju kolektivizirajući i diskriminirajući značaj. Do sada su zahtjevi podnositelja za povrat imovine - u pravilu prognanika i izbjeglica ili njihovih potomaka - uvijek bili odbijani pozivanjem na Avnoj. Doduše, poslije donošenja Zakona o denacionalizaciji formalno je svatko tko je ključnoga dana 8. svibnja 1945. imao jugoslavensko državljanstvo, mogao zatražiti povrat svoje imovine. Zapravo se ta pravna odluka za osobe njemačke narodnosti pokazala farsom. Jer 'Provizorna narodna skupština' proizišla 10. kolovoza 1945. iz Avnoja, 23. je kolovoza 1945. donijela (kolektivno protunjemački) 'Zakon o oduzimanju imovine osobama njemačke narodnosti' a 25. kolovoza 'Zakon o kaznenim djelima protiv naroda i države' čime je bio zatvoren pravni put poslije donošenja Zakona o denacionalizaciji. Odlukom Vrhovnoga suda u Ljubljani od 7. lipnja 2001. taj je put otvoren. Senat Vrhovnoga suda pod predsjedanjem suca Dušana Ogrizeka odbio je sve prigovore zainteresiranih tijela protiv ranije pozitivne odluke o povratu imovine. Pri tomu se radilo o slučaju jednog pokojnika, Emerika Mayera, u kojem su Ede Lukan Mayer i Doris Mayer, oboje iz Italije, podnijeli zahtjev za povrat imovine. Vrhovni je sud odbio prigovore općine Radovljica, daljnjih sedam zainteresiranih tijela i države: i to i protiv pozitivne odluke o povratu imovine prvostupanjskog općinskog suda Radovljica kao i protiv odluka dviju sudskih instancija u Ljubljani od 3. ožujka 1999. i od 31. kolovoza 1999. Naposljetku je Vrhovni sud u Ljubljani odlučio da revizija nije dopuštena. Pojašnjenje jasno pokazuje upitnost i širinu cijelog avnojskog kompleksa i njegove dosadašnje primjene. Prvostupanjski sud u Radovljici presudio je da se zaplijenjene nekretnine prognanog jugoslavenskog državljanina njemačke narodnosti Emerika Mayera, G & P hoteli na Bledu, moraju 'vratiti u vlasništvo i posjed' njihovih vlasnika. Poput bezbroj drugih, Mayer je svojedobno pred vojnim sudom u Ljubljani bio osuđen na šest mjeseci zavora, gubitak državljanstva i zapljenu imovine. Na temelju te presude općinski je sud u Jesenicama 1. siječnja 1946. njegov imetak prenio u državno vlasništvo.(...) Da je prihvaćen prigovor Republike Slovenije, Mayerovi nasljednici izgubili bi mogućnost povrata zaplijenjene imovine iako su postupak pokrenuli u skladu s pravnim odredbama. Takvo tumačenje Zakona o denacionalizaciji bi, po shvaćanju Vrhovnoga suda, bio u protuslovlju s njegovom stvarnom namjenom jer članak 3. odlomak 20. Zakona o denacionalizaciji među one koji imaju pravo na denacionalizaciju ubraja i osobe čija je imovina u skladu s odredbama Avnoja podržavljena 'prijenosom imovine neprijatelja u državno vlasništvo'. Time je prema Vrhovnom sudu izbrisana svaka dvojba 'da bi te odredbe Avnoja kod povrata zaplijenjene imovine mogle predstavljati prepreku'. Zbog toga je, prema Vrhovnom sudu Slovenije 'pravno stajalište protustranke da se postupak mora voditi upravnim putom a ne pravnim putom, neutemeljeno' pa mu se stoga 'ne može udovoljiti'. Tako se napokon 'ima vratiti imovina osobama kojima je zaplijenjena na protupravni način, odnosno nakon njihove smrti ima se predati njihovim nasljednicima'", izvješćuje među ostalim Reinhard Olt.