FRANCUSKA-LE COURRIER INTERNAT. OD 13.6.02. UVODNIK O KAŠMIRU

FRANCUSKA LE COURRIER INTERNATIONAL 13.VI.2002. Prava istina o Kašmiru "Dok se teški crni oblaci indijsko-pakistanskog rata udaljavaju, pokazuje se pravo lice Kašmira i pomalo shvaćamo da to izvanredno mjesto simbolizira istinski, jako zamršen identitet Indije. Počnimo s uklanjanjem naslaga administrativnog zemljopisa: Kašmirska kraljevina koju je u borbi s muslimanskom većinom pokorio veliki rajputski vođa Ranjit Singh nakon raspada carstva Velikih Mogula mozaik je nejednolikih područja. Tibetanske visoravni Ladakh i Zaskar na istoku nemaju ništa kašmirsko: do njih se dolazi preko jako visokih prijevoja koji čine prirodnu i ljudsku granicu. Lame iz Ladakha koji su jako privrženi Indijskoj uniji postavljaju stražu oko svojih velikih samostana - Hemisa i Nubre - s dragocjenim rukopisima, svjesni da su neka vrsta Noine lađe za tibetansku kulturu koja je u Kini još uvijek nesigurna i ugrožena. Te dragocjene kašmirske visoravni mirne duše možemo odbaciti, kao i stratešku brdovitu pustinju Aksai Chin koju su Kinezi zauzeli 1962. munjevitim ratom koji je trajao petnaest dana. Slično tomu možemo također izostaviti 'dardske' (stara grčka riječ koju rabe britanski etnolozi za gorštake na sjeverozapadu) zemlje u Baltistanu, Shimsalu i Humzi. Tu je stara tibetanska podloga islamizirana i prethodno iranizirana, stvorivši gorštake, velike partikulariste čija žestoka shizma naglašava izolaciju. Napokon, na jugu, nizina oko Jammua, zimske prijestolnice maharadža, svojom toplom klimom i mekim oblicima, kao i pendžapskim jezikom koji tu prevladava, već pripada nizinskoj Indiji: hindusi u Jammuu mogli bi se isto tako priključiti susjednim Haryani i Himachalu Pradeshu. Pravi Kašmir je samo taj skupi dragulj stiješnjen među planinama, kojega su pupak Srinagar, jezero Dal i divan vrt Shalimar. Dodajmo tu maleno zapadno predvorje Muzaffarabad koje je ostalo u pakistanskim rukama, gdje su danas logori za obuku džihadista. Pravi Kašmir je najviše četvrtina administrativnog Kašmira, indijskog i pakistanskog, a 95 posto njegovih stanovnika ovisi o Indiji. Naša podjela nije nimalo besmislena: sličnu je središnja vlada u Delhiju provela na istoku zemlje, u Assamu, kako bi omogućila nagodbu s tibetsko-birmanskim gerilama iz Nagasa i Mizosa, uspostavom mikro-država u Uniji koje danas savršeno djeluju, a predvode ih bivši pobunjenici kao što su Laldenga i Mizoram. Izdvojiti Kašmir znači utvrditi njegovu kulturnu vrijednost. Nehru, osnivač suvremene Indije, bio je kašmirski pandit, tj. brahman čija je tradicija bila povezana s naukom hinduskih klasika. (...) Kašmir je također u središtu indijskog klasičnog budizma: iz te su doline krenuli misionari Tibeta poput Padmasambhava, kao što su u njoj završili prvi kineski hodočasnici u potrazi za temeljnim dokumentima. Kada je Indija između XI. i XIII. stoljeća na koncu okrenula leđa budizmu, Kašmirci su radije - bez nasilja i zauzeća, neka nam ne zamjeri sir Vidiadhar Naipaul - prihvatili islam koji je snažno bio obilježen sufizmom... i nekim ranijim metafizičkim utjelovljenjima. Koncem stoljeća, putnik i špijun, ruski Židov Nikolaj Notovič otkrio je sablažnjivu predaju prema kojoj je prorok Issa, tj. Isus, umro u Srinagaru puno godina nakon raspeća u Jeruzalemu i pokopan u džamiji Rozabal koja i danas postoji. Ahmadi, modernistički disidenti koji su imali tako važnu ulogu u svjetovnom pokretu u Pakistanu, zdušno su širili legendu o Isusovu uskrsnuću u Srinagaru kako bi pružili otpor djelovanju protestantskih misija. Tako kompleksan, srdačan i dražestan narod mogao je na se navući tek progon velikih: prošli je naraštaj vjerovao Indiji i Nehruovoj riječi; izgubio je vjeru: Delhi nije poštovao nijedno obećanje i nije tom području dao velik stupanj samouprave o kojoj je pregovarao šeik Abdullah, vođa Nacionalne konferencije, u zamjenu za priključenje Indiji. Danas, slično tomu, Pakistan izdaje težnje mladog naraštaja Fronte za oslobođenje Jammua i Kašmira (JKLF) prema neovisnosti, utapajući prave kašmirske borce u moru malih paštunskih, pendžapskih i balučkih ubojica. Ubojstvo glavnog kašmirskog autonomista Lonea koje su izveli ubojice Al Kaide, savršeno oslikava agresivnu terorističku težnju pakistanskih islamista koji tu kulturu ne razumiju ništa više od ekstremnih hinduista. No kašmirska je tradicija netaknuta. Ona će se politički očitovati u sporazumu između pobunjenog JKLF-a i proindijske Nacionalne konferencije koju predvodi unuk šeika Abdullaha Omar koji je prebjegao u Jammu. No ona već živi u svakoj džamiji, gdje se protivno svim običajima puritanskog islama, nakon namaza, molitve, punim glasom, uz sitar i tablu, pjevaju himni koji su zacijelo stariji od Upanišade. (...)", u uvodniku lista piše Alexandre Adler.