NJ 12. VI. WELT: PROŠIRENJE JE UVOD U PREGOVORE O FINANCIJAMA EU

NJEMAČKA DIE WELT 12. VI. 2002. Kvalifikacije za EU-financije "Povjerenik EU za proširenje Guenter Verheugen neprekidno naglašava da pregovori o proširenju teku po planu. Krajem ove godine bit će dovršeni, 2004. prve će zemlje iz srednje i istočne Europe pristupiti EU. Verheugenova litanija ima smisla budući da se i u ovima kao i u svim ostalim europskim pregovorima najosjetljivija pitanja odgađaju za sam kraj. Sada počinje završnica. Pregovara se o novcu a to pitanje otkriva granice gotovo već ritualiziranog prijateljstva europskih vlada. Strašljivi promatrači već ukazuju na opasnost odgode proširenja. Ta je bojazan neutemeljena. U završnici će se u središtu pozornosti naći visina subvencija koje bi trebale biti isplaćene seljacima u novim članicama od dana njihova pristupa EU. Za zemlje s velikom poljoprivrednom proizvodnjom poput Poljske to je pitanje presudno dok je za Cipar ili baltičke države više sporedni aspekt. Francuska, Španjolska i ostale zemlje koriste priliku i nastupaju u ulozi nesebičnih partnera zemalja-kandidata s velikom poljoprivrednom proizvodnjom, koje po njima ne bi smjele biti lošije tretirane od aktualnih članica EU. Podupiru planove po kojima bi za izravne subvencije trebalo izdvojiti više od 1,5 milijardi eura. U usporedbi s milijardama eura koje EU izdvaja za podupiranje seljaka u starim članicama EU 1,5 milijardi eura prava je sitnica. Seljaci u EU dobivaju 20 puta veću svotu. To zna i njemačka vlada koja se protivi izravnom subvencioniranju zemalja-kandidata za pristup a sada bi trebala poslužiti kao žrtveni jarac u slučaju odgode proširenja. Argument Berlina da su izravne subvencije tek instrument koji se koristi u nevolji za kompenzaciju u slučaju pada cijena poljoprivrednih proizvoda nije lišen logike ali ispravno predočuje jednu dimenziju stvarnog stanja. Stvarna bit sukoba nije sudbina seljaka u zemljama-kandidatima. One će u određenom obliku - to se u prvom redu odnosi na Poljsku - ostvariti pravo na izravne subvencije samo ne će više moći pregovarati o njezinoj visini. Spor oko novca za proširenje u prvom je redu spor među 15 sadašnjih članica u EU-klubu i pokušaj pronalaženja odgovarajućih saveznika među zemljama-kandidatima. Raspodjela uloga jest jasna. Na jednoj su strani zemlje koje više plaćaju u bruxelleske blagajne no što dobivaju natrag. Na drugoj strani redove zbijaju vlade članica Eu koje su netto-uživatelji europskih povlastica - u prvom redu Španjolska i ostatak 'mediteranskog kluba' u EU. Neto-platiše - a među njima će se naći i neke među novim članicama - žele po svaku cijenu spriječiti da čitav sustav europskih subvencija bez ikakvih promjena nakon proširenja obuhvati 25 članica EU. Izdvajanja za subvencije za poljoprivredu, regionalnu i strukturnu pomoć porasla bi primanjem deset novih članica u nemjerive visine, strahuje Berlin. Već danas Berlin doznačuje Bruxellesu više od devet milijardi eura godišnje. Slično misle i London, Den Haag i Stockholm. Španjolsku i Francusku progoni bojazan da bi iz financijskog pokera mogle izići kao gubitnici. Naime, budu li subvencije za poljoprivredu novih članica dovedene u pitanje, prijeti i otvaranje rasprave o pitanju zašto bi Bruxelles i dalje milijardama podupirao francuske i španjolske seljake. Dakle, završnica proširenja nije ništa drugo do uvod u buduće financijske pregovore unutar EU. Berlin ne želi ponovno biti stjeran u škripac kao što mu se dogodilo u posljednjim pregovorima o financijama 1999. g. na rijeci Spree. Tom su prilikom Jacques Chirac i Jose Maria Aznar otvoreno ucijenili njemačku vladu. Takva se trauma ne bi trebala ponoviti. Bitka za novac vodit će se, doduše, tek 2006. g. ali vlade članica EU već sada nastoje zauzeti strateški povoljne startne pozicije i pridobiti strateške partnere među kandidatima. To je najbolji znak da proširenje nije u opasnosti", zaključuje Andreas Middel.