RGR 27. V. ŠTO POTIČE SEPARATIZAM KOSOVSKIH ALBANACA

RADIO GLAS RUSIJE - RGR 27. V. 2002. Petar Iskenderov: Što potiče separatizam kosovskih Albanaca? Skandal oko rezolucije Skupštine Kosova u kojoj njeni zastupnici ne priznaju makedonsko-jugoslovenski sporazum o granici dao je povod za razmišljanje o statusu pokrajine i ovlaštenjima kosovskih vlasti. S jedne strane, ohrabruje brzo reagiranje misije UN-a. Njen šef Michael Steiner odmah je objavio da nisu pravomoćne bilo koje odluke o statusu Kosova. OESS, EU i drugi skrbnici kosovskog mirovnog procesa također su zauzeli negativan stav prema toj rezoluciji. Treba međutim reći da separatizam kosovskih Albanaca nije slučajan. Dojam je da Michael Steiner, Javier Solana i drugi visoki predstavnici međunarodne zajednice interveniraju samo u izuzetnim prilikama. Kada je riječ o određivanju konačnog statusa Kosova i nužnosti započinjanja procesa reintegracije pokrajine u državno- politički sustav Srbije, Zapad prešućuje ovaj problem. Na primjer - sporazum koji su misija UN-a na Kosovu i Beograd potpisali krajem prošle godine. U njemu stoji da pokrajinska skupština nema prava miješanja u ovlasti međunarodne zajednice, niti može raspravljati o statusu Kosova, ali tijekom tri godine. Iz toga se može izvesti zaključak da je po isteku ovog roka dopustivo proglašenje nezavisnosti srpske pokrajine ili gore spomenuta revizija granica. Međutim u rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a br. 1244 usvojenoj prije skoro 3 godine ništa ne piše o nekim prijelaznim razdobljima. U dokumentu je čak podvučeno da rješavanje problema Kosova počiva na proširenju autonomije pokrajine, uz istodobno poštivanje suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Jugoslavije. Kao što se zna, nakon sklapanja sporazuma o preobrazbi Jugoslavije u državu pod nazivom Srbija i Crna Gora čelnici kosovskih Albanaca počeli su govoriti o faktičnoj promjeni statusa Kosova. Nakon što je, prema njima, u rezoluciji UN-a spomenuta upravo Jugoslavija, ovaj dokument više nije na snazi. Ali glasnogovornica UN-a je u posebnoj izjavi naglasila da srpsko-crnogorski sporazum nema nikakve veze s odlukama UN-a o Kosovu. Do preobrazbe jugoslavenske federacije također je došlo na temelju pregovora između Beograda i Podgorice, te nisu vođeni nikakvi pregovori između Beograda i Prištine, ponajviše zbog negativnog stava čelnika lokalnih Albanaca. Međunarodni predstavnici nažalost svojim dvosmislenim izjavama potiču albansku nepomirljivost prema saveznim i republičkim vlastima. Utisak je da mnogi skrbnici kosovskog mirovnog procesa jednostavno ne znaju što da čine s pokrajinom. Na primjer, ovih dana je jedan kosovski dnevnik koji izlazi na albanskom jeziku objavio intervju međunarodnog opunomoćenika za ljudska prava u kojem je negativno ocijenjeno stanje u pokrajini. Prema njegovim riječima, program povratka srpskih izbjeglica ne realizira se i svuda su prisutne kriminalne strukture. Ali zaključak koji međunarodni opunomoćenik izvodi izaziva velike sumnje. On drži da je nezavisnost Kosova nužna i da je dužnost međunarodne zajednice omogućiti brzu integraciju nezavisnog Kosova u regionalne strukture. Pa i sam gospodin Steiner ponekad tjera vodu na mlin albanskim ekstremistima. Nedavno je drugi prištinski list 'Zeri' organizirao okrugli stol uz sudjelovanje čelnika kosovskih Albanaca i predstavnika međunarodne zajednice koji su raspravili o budućnosti pokrajine. Suvišno je govoriti da su Srbi bili ignorirani. Šef misije UN-a čak je u svom izlaganju izjavio da razmatra problem Kosova u kontekstu širenja EU. Prema njegovim riječima, čim gospodarsko i političko stanje u pokrajini bude odgovarala europskim standardima, za Kosovo će se otvoriti vrata u Europu. Gospodin Steiner je pritom zanemario činjenicu da se samostalna integracija Kosova u europske strukture kosi s odlukama UN-a koje mora ispunjavati po svojoj dužnosti. Upravo izjave te vrste potiču albanski separatizam. (RGR)