NJ 28.V.-DIE WELT-ISLAMIZIRANJE EUROPE

NJEMAČKA DIE WELT 28. V. 2002. Europi prijeti islamizacija "Možemo li poslije izbora u Nizozemskoj i dalje šutjeti o strahovima koje izazivaju islamizacija ortodoksnog islama kao i islamizam? Neki duhoviti komentatori koji ne hvataju odmah za vrat optužbe za radikalizam, primijetili su da je ubijeni Pim Fortuyn sa svojim izjavama o islamu bio više ekscentričan nego desno radikalan. Treba razmisliti: homoseksualni profesor sociologije koji je uz to bio i marksist, ne uklapa se baš dobro u desno radikalnu scenu iako je neodgovorno ustrajao na populističkim izrekama. Činjenica da su na listi Pima Fortuyna na uglednom mjestu aktivni Joana Varela - tamnoputi useljenik s Kapverdskog otočja - kao i mnogo muslimanskih žena iz Magreba, u proturječju je s optužbom za neprijateljstvo prema strancima. Fortuyn je bio homoseksualac koji se bojao odbojnosti islama prema homoseksualizmu. Nizozemci ne žele iz svijeta islama uvoziti imame koji su ili islamisti ili ortodoksni muslimani, nego ih žele u vlastitoj zemlji europski, odnosno euro-islamski obrazovati. Za njih to nije nedostatak snošljivosti. Marokanski imam iz Rotterdama izazvao je strah kad se javno izjasnio da se prema Kuranu (sura 4, stih 34) žene smije istući ako ne reagiraju na 'opomenu'. Osim toga je homoseksualce u gradu proglasio 'opasnošću za mir'. Njima je pripadao i tada nepoznati Pim Fortuyn koji je držao da imam ugrožava njegovu slobodu. To je pozadina njegovog dopisa sastavljenog kasnije, 'Protiv islamizacije naše kulture' kao i njegovog odlaska sa sveučilišta u politiku. Zbog te je pozadine dakako smiješno vezati europsku kulturu i identitet na homoseksualnost, što u istoj mjeri čine Fortuyn i njegovi protivnici islamisti. No iza toga stoji obrana prava da svaki čovjek sam odlučuje o svojem ponašanju. To je islamu strano. Slučaj Nizozemske poučava nas da demokrati moraju ozbiljno shvatiti strahove od islamizacije. Oni koji poznaju islamsku dijasporu u Europi, znaju da ne sanjaju samo islamisti o islamskoj Europi kojom vlada šerijat. I ortodoksni muslimani rade isto i računaju da će Europu demografskom islamizacijom uz migraciju učiniti Dar-al-Islamom - kućom islama. Sve počinje u već postojećim usporednim društvima u kojima nemali broj džamijske udruge drži vrhom koplja islamizacije Europe. Uopće se ne radi o tomu da se islam udalji iz Europe nego da ga se pomiri s Europom kao euro-islam. Nizozemski izbori a prije njih 11. rujan koji označava prekretnicu, te Djerba i nedavno pravodobno spriječeni napadi palestinskih Tauhid islamista u Njemačkoj, nezaobilazni su događaji. Prisiljavaju da se otvoreno govori kako određeni krugovi teže iskoristiti islamsku kulturu u dijaspori za svoju logistiku. U tu svrhu islamisti zlorabe otvoreno društvo kao instrument svoje slobode kretanja: teror je usmjeren protiv liberalne slobode demokracije a istodobno ju instrumentalizira za svoje svrhe. Za djelotvoran postupak protiv tih prijetnja, Europa treba suradnju s muslimanima. Oni moraju nedvojbeno osuditi svaki teror. Ipak od predstavnika organizirane njemačke islamske dijaspore slušamo samo upozorenja o 'neprijateljskoj slici islama' a ne o terorizmu. Pri tomu se s optužbama antiislamizma u propagandističkoj maniri konstruira posve pogrješna usporednica s antisemitizmom, pri čemu se primjećuje da su mnogi islamisti antisemiti. S tim u vezi slušamo proklamacije samoviktimizacije, znači samosažaljevanja muslimana u ulozi žrtve koju sami sebi pripisuju. S tim Europljani ništa ne mogu poduzeti. Djelotvornija je politika integracije. Na žalost moramo osim o integriranoj manjini europski obrazovanih muslimanskih useljenika drugog naraštaja - primjerice mojih muslimanskih studenata u Goettingenu - govoriti o općenito neuspjeloj integraciji u Njemačkoj. U džamijskim udrugama mladi muslimani ne uče primjerice kako mogu uskladiti ustav, demokraciju i svoju vjeru. Što više, kao učenici čitaju njemačke prijevode Sayyida Qutba u vlastitom izdanju - oca islamskog fundamentalizma i spise čuvara njegove tradicije Yusufa al-Quadrawija. Islamizacija počinje sa stvarnim sprječavanjem integracije stvaranjem zatvorenih zajednica. Oni koji ne zatvaraju oči i ne priključuju se laži o integraciji, shvaćaju da mi u Njemačkoj - ali i drugdje u Europi - imamo obilje usporednih društava u europskoj islamskoj dijaspori. Ukratko: europski obrazovani, poslovno uspješni muslimani koji ne zastupaju doslovno vjerski ili islamistički islam, jesu integrirani. No to općenito ne vrijedi za općine džamijskih udruga koje zastupaju drukčiju političku kulturu. One stvaraju usporedna društva a to je upravo suprotno od integracije", zaključuje Bassam Tibi, profesor u Goettingenu koji potječe iz ugledne obitelji iz Damaska.