RU VEDOMOSTI 25. V. 2002. RUSKA NAFTA U AMERICI?

RUSIJA VEDOMOSTI 25. V. 2002. Kako omekšati SAD "Poslije 11. rujan SAD je shvatio da su njihovi dobavljači nafte iz Perzijskoga zaljeva - nesigurni. Na rat protiv terorizma oni mogu odgovoriti naftnim embargom. Tema energetske sigurnosti postala je u Americi hitom sezone. Mogućnosti susjednih joj država Meksika i Kanade za povećanje dobiti nisu velike pa je Amerika započela energetski dijalog s Rusijom. Zasad se on pretočio u okvirni sporazum, koji će biti potpisan na rusko-američkom summitu. Političarske izjave su ugnijezdile u srcima naftaša nadu za zaradu na novonastalom prijateljstvu dviju država. Ali uključiti se među jamce američke energetske sigurnosti - nije lako. Dopremati našu naftu u SAD po cijeni nižoj od 20 $ po barelu uopće se ne isplati. U dijapazonu od 20-25$ rentabilni su projekti koji nemaju velike prijevozne troškove - na primjer sahalinski SRP. Ostale inačice predviđaju ekstremni izvoz: po cijeni od 30 $ po barelu u SAD bi se mogla nafta dovoziti i s Mjeseca. Ali potencijalan Sahalina je ograničen. U slučaju arapskoga embarga SAD će trebati puno više nafte nego što je mogu proizvesti sahalinski izvori. I zato se ruske kompanije nadaju privući američke ulagača u druge projekte koji im povećavaju izvoz. LUKOIL želi protegnuti naftovod do luke Murmansk (Barencovo more) i Visock (Baltičko more). Transneftu se ta varijanta ne sviđa, pa će braniti skuplji projekt naftovoda Angarsk-Nahodka. Taj odvjetak neobično zanima TNK. Amerikanci se, međutim, odnose prema tim projektima vrlo oprezno: njima je prioritetno razvijanje projekta njihovih vlastitih kompanija, poput Exxon Mobila. Upravo zato oni svoj dio energetskog dijaloga vode sa SRP-om i ponajprije o Sahalinu, gdje je aktivan Exxon. Naši pregovarači se posve mogu suglasiti s tim suženjem teme: izvođač projekta SRP-a je državni Rosneft. Ali, brinući se za njegove interese mogla bi se propustiti bolja prilika. Ruski dužnosnici moraju igrati na američka strahovanja, glede nesigurnosti arapskih izvoznika, da izlobiraju pričuvne projekte koji zahtijevaju ulaganja u infrastrukturu. Te će investicije ne samo dopustiti našim naftašima da povise izvozne prihode, koji su toliko važni gospodarstvu, nego će i opteretiti narudžbama metalurske i građevinske tvrtke. Ako se američke političare ne nagovori, oni nikada neće vidjeti dalje od vlastitoga nosa, koji sada usrdno češu lobisti Exxona, stoji u redakcijskom komentaru.