DW 25. V. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 25. V. 2002. Tisak Današnji njemački tisak na naslovnim je stranicama popratio potpisivanje američko-ruskog sporazuma o smanjenju vlastitih nuklearnih potencijala. Često se spominje 'povijesni sporazum' - ali smo za vas ipak izdvojili ne baš tako malobrojne citate koji i u tom sporazumu nalaze ne samo jednu zamjerku. Hannoverische Allgemeine Zeitung analizira da taj navodno povijesni sporazum je za Moskvu svečano potpisivanje procesa smanjivanja njenog arsenala koje bi se ionako moralo dogoditi zbog starosti samih potencijala. A za razliku od svih dosadašnjih sporazuma toga tipa, Busha i njegove nasljednike on ne obavezuje na baš ništa. Bojne glave koje su samo uklonjene mogu se brzo ponovno učvrstiti na noseće rakete. Najjasniji trenutak za vrijeme čitave ceremonije u Kremlju bio je kada je Bush objašnjavao zašto Sjedinjene Države ne žele uništiti nego samo razmontirati. Rekao je - tko zna što će se dogoditi za deset godina? Ili prevedeno na običan jezik - Tko zna hoće li na čelu Rusije i tada biti osoba koja barem izgleda da se zaklinje na neograničenu suradnju sa Zapadom? Ili će tada možda u Kremlju sjediti nacionalistički vođa koji maše sabljom, drži list. Ostsee Zeitung nije tako određen, ali piše da još nitko zapravo ne zna što ovaj sporazum znači za proces razoružanja na čitavom svijetu. Američki san je raketni štit koji čini neranjivim i istodobno vlastitim raketama daje neograničenu djelotvornost - bez obzira koliko takav san stajao. A za Sjedinjene Države je zavodljiva vizija da zauvijek uklone opasnost biti ciljem ruskog, kineskog ili terorističkog nuklearnog napada. Utoliko je moskovski sporazum doista povijesni - za Busha i Ameriku, drži Ostsee Zeitung. Fuldaer Zeitung piše da nuklearna opasnost je doista stvarnost - na Kašmiru. Ekstremisti su s dva napada u pet mjeseci postigli da svijet mora strahovati od prvog nuklearnog rata u njegovoj povijesti. Za Indiju je stvar jasna, teroristički napadi moraju prestati, a o nekakvoj alternativi ratu se čak niti ne raspravlja. I pakistanski diktator Mušaraf i indijski premijer Vajpajee su pod pritiskom vlastite javnosti i oba bi se mogla zadržati na vlasti pod cijenu rata. Opasnost je sve jasnija. A kako je i nuklearno oružje u igri, svijet je prisiljen doista nešto poduzeti kako bi primirio borbene pjetliće, piše list. Freie Presse se posebno razljutio izvještajem službe za zaštitu ustavnog poretka kojeg je predstavio ministar unutrašnjih poslova Otto Schily. Prošle godine je bilo oko 59.000 članova ekstremističkih inozemnih organizacija, kao što će ih biti i ove godine. Tome pridonosi i činjenica da političari ništa ne čine. To su sami otkrili sinoć jednostavnim navodom: broj osoba čiji je materinji jezik arapski je u Službi za zaštitu poretka premalen. Već to priznanje je sramotno. To znači da ih je i prije bilo premalo i tek nakon što su muslimanski ekstremisti zabijali putničke zrakoplove u zgrade a turiste počeli ubijati, služba je priznala ovaj nedostatak. Schily se izvlači, govori o 'svjetskoj prijetnji' i ukazuje na globalnu aktivnost terorista. No na pitanje, kako to da tragovi nedavnih događaja vode i u Njemačku, o tome ne kaže ništa. Izvještajem je ministar otvorio mnogo pitanja, a zapravo on ne samo da mora davati odgovore nego i djelovati. To je obavezan i prema sedam milijuna stranaca koji kao mirni građani žive u ovoj zemlji. Jer manjina koja je manja od jednog postotka i pripada islamističkim ekstremistima, stavlja potpuno nevine u sumnju, drži Freie Presse. (DW)