SLO 22.V.-DELO-HRVATSKA I SLOVENIJA

SLOVENIJA DELO 22. V. 2002. Neuspješna diplomacija "U odnosima između Slovenije i Hrvatske poslije raspada SFRJ gotovo da nije bilo razdoblja s više problema nego danas. U tri najosjetljivija spora - razgraničenju, Nuklearnoj elektrani Krško (Nek) i hrvatskim ulozima u bivšoj Ljubljanskoj banci Zagreb - za sada se ne vide rješenja kojima bi se presjekao gordijski čvor. Sporazum o Nek potpisan je doduše još u prosincu, no oštro protivljenje i u Sloveniji i u Hrvatskoj najvjerojatnije odgađa rješenje spora za budućnost. Isto vrijedi i za sporazum o granici. Neisplaćeni devizni ulozi hrvatskih štediša neprestano su izvor frustracija i oštrih strjelica u smjeru Ljubljane. Ako problemima pribrojimo još i razvikani 'naftni rat' o kojemu izaslanstva raspravljaju u Bruxellesu i Genevi, pitanje slovenskih odmarališta i druga pitanja koja sezonski opterećuju diplomacije, možemo zaključiti da odnosi nisu dobri ni prijateljski, kako često misle slovenski vlastodršci. Lipnja prošle godine na sastanku predsjednika vlade u Rijeci učinjen je korak naprijed kojim bi po scenariju Janeza Drnovšeka i Ivice Račana trebali srediti odnose i postati strateški partneri. Okolnosti su bile izvrsne - vlade u Zagrebu i Ljubljani bile su prvi put u deset godina politički srodne. Vremenska udaljenost izbora u Sloveniji i Hrvatskoj dopuštala je ponešto teže odluke, neomiljene u jednoj ili drugoj javnosti. Obje su strane bile odlučne učiniti kraj neprestanim sporovima i incidentima koji su opterećivali odnose. Predsjednici vlada uspješno su pregovarali o Nek i pripremili temelje za sporazum o međudržavnoj granici koji je bio sastavljen mjesec dana kasnije. Iskustvo je gorko, diplomatski neuspjeh velik. Najteži udarac projektu izglađenja sporova je činjenica da Račan kod svojih političkih partnera nije osigurao ni minimalan pristanak na sporazum o granici. Zato su ga sve političke stranke - s iznimkom Račanovog SDP-a - glatko odbile, jer da šteti hrvatskim nacionalnim interesima. Takva razmišljanja raspirili su stručnjaci za međunarodno pravo kao što su Vladimir Ibler, Davorin Rudolf i Hrvoje Kačić nadovezani na medije koji su do sada više ili manje čvrstim argumentima 'rastrgali' svaki pokušaj sređenja odnosa s Ljubljanom. Sporazum s Drnovšekom o razgraničenju u unutarnjopolitičkim je prepiranjima kod južnih susjeda postao čak jednim od najčešćih prigovora hrvatskom predsjedniku vlade. Račana dakako nije uvjerio ni pritisak Ljubljane da potpiše sporazum. Stanje je otad zamrznuto jer Zagreb sporazum ne može ni prihvatiti niti od njega odstupiti. Zato više ili manje ozbiljno nudi arbitražu kao izlaz iz svojih unutarnjopolitičkih škripaca u pogledu sporazuma o granici. Tvrdnje službene Ljubljane da su za Sloveniju pregovori o granici svršeni i da Hrvatska treba postupak izvesti do kraja, u Zagrebu ne shvaćaju ozbiljno. Kako često tvrde ministar vanjskih poslova Tonino Picula i stručnjaci, parafiranje nije jednako potpisu ili ratifikaciji sporazuma. Zato da Hrvatska nema nikakvih obveza prema sporazumu. Težinu stanja dokazuju i sporovi u pogledu izvješća europskog parlamenta o napretku Slovenije pri stupanju u EU, koji nemaju nikakvu pravnu težinu. Zagreb je u odgovoru na slovensku diplomatsku akciju s ciljem isključivanja arbitraže - u nacrtu izvješća spomenut je kao put za rješenje sporova - lobirao u Bruxellesu da se tekst izvješća ne mijenja. Hrvatska je svjesna da slovenska strana zbog skorog ulaska u NATO (ako se referendumom ili na vrhu u Pragu ne odluči drukčije) i ulaska u EU ima veću vanjskopolitičku težinu, pa bi stoga za Zagreb bilo najbolje da se Slovenija pokaže kao država koja ne želi prihvatiti međunarodnu arbitražu za rješavanje sporova. Posljedice diplomatskog neuspjeha i pogrješnih prosudba političkih okolnosti očito se odražavaju na današnje stanje. Dijaloga među državma gotovo ni nema. Na moru su se opet počeli događati zapleti i 'incidenti' koji su zacijelo posljedice jednostranih odluka i zadirkivanja druge strane. Što više, sporazum o graničnoj suradnji koji je slovio kao jedan od ključnih mehanizama za uređenje odnosa na granici, postaje razlogom za sporove. Hrvatski ribari iz Istre primjerice prijete da će poduzeti mjere po svojoj logici ako će njihovi slovenski kolege - u skladu sa sporazumom - početi loviti u hrvatskim teritorijalnim vodama. Ako se u diplomatske odnose između Ljubljane i Zagreba vrati primjerice Joško Joras, neuspjeh će biti skoro potpun. Očito su sporovi između Ljubljane i Zagreba teški, strukturni i neovisni o sastavu vlasti u jednoj ili drugoj državi", zaključuje komentator lista Peter Žerjavič.