NJ 22. V. SZ: RAT INDIJE I PAKISTANA MOGLA BI SPRIJEČITI - KLIMA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 22. V. 2002. Je li vrijeme za rat? "Svakim je danom otvoreni rat između Indije i Pakistana sve vjerojatniji. Svakog dana indijski i pakistanski vojnici pucaju jedni na druge preko linije primirja u Kašmiru, svakog dana ljudi stradavaju - i to uglavnom civili. Svakog dana sve više ljudi bježi iz pograničnog područja, strahujući da će se naći između fronti. U utorak je posjet indijskog premijera Atala Biharija Vajpayeea Kašmiru, predmetu spora između Indije i Pakistana od stjecanja nezavisnosti 1947., samo pojačao napetost između te dvije zemlje. Vajpayee želi biti upadljivo nazočan, želi pokazati da će Indija reagirati konkretnim djelima na smrtonosan napad na vojarnu u blizini Jammua, u kojem je život izgubilo više od 30 ljudi, u prvom redu žena i djece. No, prema van Vajpayeeov posjet crti primirja posreduje dojam prijetnje. Njegova poruka glasi: tako se ne može postupati s velikom, moćnom Indijom. Doduše, Indija gotovo više i nema mogućnosti za dodatno pojačavanje pritiska na Pakistan. Nakon 13. prosinca, kada je kašmirskim pobunjenicima (po indijskim spoznajama riječ je bilo o pakistanskim državljanima) zamalo pošlo za rukom zauzeti indijski parlament u Delhiju, Indija je angažirala gotovo čitavu vojnu snagu na crti primirja u Kašmiru i na zajedničkoj granici s Pakistanom. Pakistan nije ostao dužan te je danas na tom području sučeljeno oko milijun vojnika - takoreći s otkočenim puškama. Što se još može učiniti budući da teroristički napadi na Indiju ne prestaju? Primjerice, ovo: Indija je uskratila gostoprimstvo pakistanskom veleposlaniku. No, ta se gesta nije dojmila ni prijatelja ni neprijatelja. Ni povećani broj vojnika na granci ne bi istinski promijenio odnos snaga. Međunarodnom se posredovanju Indija ne može nadati. Doduše, i SAD i glavni tajnik UN Kofi Annan izrazili su uznemirenost. Ipak, čak ni to nije nikakva novost. Osim toga, Indija je oduvijek inzistirala na tome da sukob oko Kašmira bude smatran problemom Delhija i Islamabada, odričući se međunarodnog posredovanja. Mogućnost američkog ili UN-ova stišavanja napetosti u tom sukobu gotovo je još samo pusta nada. Preostaje, dakle, vojna opcija. Indijski vojni stratezi možda zamišljaju da je u Kašmiru moguće voditi ograničeni rat. Indija bi mogla iz zraka ili brzim udarima preko crte primirja napadati logore za obuku pobunjenika u dijelu Kašmira pod nadzorom Pakistana. No, u tom slučaju Pakistan neće moći ostati sjediti prekriženih ruku. General Musharraf morat će reagirati. Upravo časnik na čelu zemlje ne može si priuštiti prodor protivnika na područje pod vlastitom suverenom vlašću. Krenu li događaji tim smjerom, krajnja eskalacija bit će vrlo blizu: otkada je indijski premijer 1998. naredio ispitivanje atomske bombe a Pakistan samo dva tjedna kasnije slijedio njegov primjer, na potkontinentu više nije moguće voditi ograničene ratove. Vajpayee je izložen strahovitom pritisku. Njegova stranka, hindu- nacionalistička Indijska narodna stranka (BJP) stupila je na vlast kako bi svijetu dokazala veličinu Indije. Slabost prema zakletom neprijatelju nespojiva je s tim imageom. BJP, koja u Delhiju ionako predsjeda tek klimavom koalicijom od oko 20 političkih skupina, nedavno je u Uttaru Pradešu, sa 170 milijuna stanovnika najvećoj zemlji u sastavu Indije, izgubila odlučujuće izbore te sada mora posredovanjem snažnog dojma dokazati da je sposobna vodeća snaga. Pakistan bi, doduše, bio protivnik Indije ali njegov utjecaj na razvoj događaja u Kašmiru možda više uopće nije snažan. Islamabad je dopustio da nekadašnji mudžahedini iz Afganistana pretvore sukob oko Kašmira u džihad, sveti rat. U međuvremenu je 'oslobodilački rat' u Kašmiru, kojeg indijska strana naziva 'transgraničnim terorizmom', izmaknuo kontroli. Pakistanski predsjednik Musharraf ne bi mogao opozvati samozvane Božje ratnike čak i kada bi to htio. Nakon što su SAD još za vrijeme obrambene borbe protiv nekadašnjeg Sovjetskog Saveza uporno igrale na kartu islamističkih mudžahedina, događaji su dosegli točku u kojoj o ratu i miru između nuklearnih sila Indije i Pakistana ne odlučuju više političari već podivljale bande vjersko-fanatičnih ekstremista. U kontekstu opisane nuklearne opasnosti koja prijeti cijelom svijetu, otvoreni rat između Indije i Pakistana neće moći spriječiti politički razbor ili umjerenost ali će to možda učiniti klima. Naime, na temperaturi od gotovo 50 stupnjeva gotovo je nemoguće u Rajastanu i Punjabu voditi otvorenu bitku u kojoj bi sudjelovali zastarjeli tenkovi. Kada pak vrućina jenja, na redu je monsun. Kada biste bili general u Indiji ili Pakistanu, rekli biste: vrijeme nije povoljno za rat", zaključuje Andreas Baenziger.