IT-NL-stranke, izbori, imigracija-Politika IT-16.V.LA REPUBBLICA- DESNICA POBJEĐUJE ITALIJALA REPUBBLICA16. V. 2002.Vraća se Europa granica"Na desno, na desno. Europa nastavlja svoju utrku. S preprekama, kao što se vidjelo u
Francuskoj. Ili kao lavina, kao što smo jučer vidjeli u Nizozemskoj. Linija Maginot ljevice se raspala, fronta je pala u Rimu, Kopenhagenu, Lisabonu, Parizu, Haagu. U rujnu je sastanak u Berlinu, gdje se posljednja socijaldemokratska utvrda još uvijek bori, ali protiv sve brojnijih i ratobornijih neprijatelja. Rasulo je već bilo vidljivo i prije Nizozemske, no niti na jednom mjestu nije bilo više simbolično nego u Nizozemskoj. Jer ovdje protuljevičarska revolucija našla svog junaka, pretvorila ga u mučenika, beatificirala glasovanjem.(...)U svojim elektronskim kabinama, gdje se pritišću tipkala računala, Nizozemci su učinili sve kako bi ljevicu poslali u oporbu. Osam godina vlasti, gospodarsko čudo, najniža nezaposlenost i najbrži rast u Europi, nisu bili dovoljni zaustaviti val koji je bio više politički i kulturalan nego gospodarski, i koji ne mari za statistike. Udarac je težak, jer se za Jospina još moglo kazati da je stara ljevica; no Kok, nizozemski premijer na odlasku, bio je
ITALIJA
LA REPUBBLICA
16. V. 2002.
Vraća se Europa granica
"Na desno, na desno. Europa nastavlja svoju utrku. S preprekama,
kao što se vidjelo u Francuskoj. Ili kao lavina, kao što smo jučer
vidjeli u Nizozemskoj. Linija Maginot ljevice se raspala, fronta je
pala u Rimu, Kopenhagenu, Lisabonu, Parizu, Haagu. U rujnu je
sastanak u Berlinu, gdje se posljednja socijaldemokratska utvrda
još uvijek bori, ali protiv sve brojnijih i ratobornijih
neprijatelja. Rasulo je već bilo vidljivo i prije Nizozemske, no
niti na jednom mjestu nije bilo više simbolično nego u Nizozemskoj.
Jer ovdje protuljevičarska revolucija našla svog junaka,
pretvorila ga u mučenika, beatificirala glasovanjem.(...)
U svojim elektronskim kabinama, gdje se pritišću tipkala računala,
Nizozemci su učinili sve kako bi ljevicu poslali u oporbu. Osam
godina vlasti, gospodarsko čudo, najniža nezaposlenost i najbrži
rast u Europi, nisu bili dovoljni zaustaviti val koji je bio više
politički i kulturalan nego gospodarski, i koji ne mari za
statistike. Udarac je težak, jer se za Jospina još moglo kazati da
je stara ljevica; no Kok, nizozemski premijer na odlasku, bio je
čisti 'treći put', liberalni socijalizam 'ante-litteram', kojega
je provodio još prije dvadeset godina kada je bio sindikalni čelnik
a Blair još uvijek nosio kratke hlače. Umjerenost i fleksibilnost u
zamjenu za 'boom' bez inflacije, učinkovito tržište i velikodušni
Welfare. Jedno je desetljeće to izgledalo kao čarobna formula, koju
su svi u Europi htjeli oponašati. Stari Wim Kok koji je već najavio
svoje povlačenje još se uvijek pita kako se to moglo dogoditi,
cijela njegova stranka je pod šokom, prepolovljena i ponižena.
Jedna teorija kaže: upravo gospodarski uspjeh lansira desnicu.
Austrija, Danska, sada Nizozemska. Onaj tko je imao veći rast, više
se promijenio, otkrio je prenatrpane bolnice, priliv useljenika,
ceste zakrčene prometom i noći narušene kriminalom. Nad starom
jednakopravnošću prevladao je individualizam staleža u usponu,
koji više vole Mercedes od bicikla. To je najgore stanište za
ljevicu.
Hoće li glasovanje sada promijeniti civiliziranu i tolerantnu
Nizozemsku, zemlju koja je prihvatila Židove prisilno pokrštene od
strane španjolskih kraljeva, i potom Hugenote, i koja je uvijek iz
useljenika pravila tajnu svog uspjeha? Da. (...) Članak 23
nizozemskog ustava dopušta manjinama da osnuju svoje škole. Nova će
vlada, međutim, preferirati integraciju, vozeći autobusom djecu
Marokanaca sve do škola za bijelce. Nije rečeno da će to biti gore.
Američki 'melting pot' postigao je uspjeh jer je ujedinio mnoge
etnije oko zajedničkih vrijednosti. Multikulturalizam kojega
propovijeda ljevica riskira pretvoriti se u auto-segregaciju.
Nizozemsko će glasovanje promijeniti i ravnoteže u Europi. Blair ga
je čekao, zajedno s onime u rujnu u Berlinu, prije no što donese
odluku o referendumu za euro. U Downing Streetu su već mjesecima
uvjereni da će do kraja godine ostati jedina vlada lijevog centra.
možda zajedno sa Šveđanima. (...)
Useljavanje će postati istaknuta tema i onih stranaka koje su je do
sada pokušavale izbjegavati. Nosi glasove. A federalisti koji bi
htjeli brže ujediniti Europu morat će usporiti. U Fortuynovom
uspjehu nema onoga protueuropskog naboja koji je tako snažan kod Le
Pena ili Haidera. Štoviše, 'profesor Pim' bio je previše obrazovan
da ne bi ujedinjenoj Europi priznao zaslugu da je povećala
blagostanje i slobodu. No i Pim je svoj korijene puštao u nostalgiji
za granicama, u sumnji spram Schengena, svoja je jedra napuhavao
'vjetrom sa sjevera' koji je već uzdrmao Dansku i Irsku. Oni koji su
glasovali za njega, a to su mnogi, ni malo ne vjeruju da je Europa
dvije tisućitih Amerika trinaest kolonija, spremnih sliti se u
UNiju", piše Antonio Polito.