IT-16.V.LA REPUBBLICA- DESNICA POBJEĐUJE

ITALIJA LA REPUBBLICA 16. V. 2002. Vraća se Europa granica "Na desno, na desno. Europa nastavlja svoju utrku. S preprekama, kao što se vidjelo u Francuskoj. Ili kao lavina, kao što smo jučer vidjeli u Nizozemskoj. Linija Maginot ljevice se raspala, fronta je pala u Rimu, Kopenhagenu, Lisabonu, Parizu, Haagu. U rujnu je sastanak u Berlinu, gdje se posljednja socijaldemokratska utvrda još uvijek bori, ali protiv sve brojnijih i ratobornijih neprijatelja. Rasulo je već bilo vidljivo i prije Nizozemske, no niti na jednom mjestu nije bilo više simbolično nego u Nizozemskoj. Jer ovdje protuljevičarska revolucija našla svog junaka, pretvorila ga u mučenika, beatificirala glasovanjem.(...) U svojim elektronskim kabinama, gdje se pritišću tipkala računala, Nizozemci su učinili sve kako bi ljevicu poslali u oporbu. Osam godina vlasti, gospodarsko čudo, najniža nezaposlenost i najbrži rast u Europi, nisu bili dovoljni zaustaviti val koji je bio više politički i kulturalan nego gospodarski, i koji ne mari za statistike. Udarac je težak, jer se za Jospina još moglo kazati da je stara ljevica; no Kok, nizozemski premijer na odlasku, bio je čisti 'treći put', liberalni socijalizam 'ante-litteram', kojega je provodio još prije dvadeset godina kada je bio sindikalni čelnik a Blair još uvijek nosio kratke hlače. Umjerenost i fleksibilnost u zamjenu za 'boom' bez inflacije, učinkovito tržište i velikodušni Welfare. Jedno je desetljeće to izgledalo kao čarobna formula, koju su svi u Europi htjeli oponašati. Stari Wim Kok koji je već najavio svoje povlačenje još se uvijek pita kako se to moglo dogoditi, cijela njegova stranka je pod šokom, prepolovljena i ponižena. Jedna teorija kaže: upravo gospodarski uspjeh lansira desnicu. Austrija, Danska, sada Nizozemska. Onaj tko je imao veći rast, više se promijenio, otkrio je prenatrpane bolnice, priliv useljenika, ceste zakrčene prometom i noći narušene kriminalom. Nad starom jednakopravnošću prevladao je individualizam staleža u usponu, koji više vole Mercedes od bicikla. To je najgore stanište za ljevicu. Hoće li glasovanje sada promijeniti civiliziranu i tolerantnu Nizozemsku, zemlju koja je prihvatila Židove prisilno pokrštene od strane španjolskih kraljeva, i potom Hugenote, i koja je uvijek iz useljenika pravila tajnu svog uspjeha? Da. (...) Članak 23 nizozemskog ustava dopušta manjinama da osnuju svoje škole. Nova će vlada, međutim, preferirati integraciju, vozeći autobusom djecu Marokanaca sve do škola za bijelce. Nije rečeno da će to biti gore. Američki 'melting pot' postigao je uspjeh jer je ujedinio mnoge etnije oko zajedničkih vrijednosti. Multikulturalizam kojega propovijeda ljevica riskira pretvoriti se u auto-segregaciju. Nizozemsko će glasovanje promijeniti i ravnoteže u Europi. Blair ga je čekao, zajedno s onime u rujnu u Berlinu, prije no što donese odluku o referendumu za euro. U Downing Streetu su već mjesecima uvjereni da će do kraja godine ostati jedina vlada lijevog centra. možda zajedno sa Šveđanima. (...) Useljavanje će postati istaknuta tema i onih stranaka koje su je do sada pokušavale izbjegavati. Nosi glasove. A federalisti koji bi htjeli brže ujediniti Europu morat će usporiti. U Fortuynovom uspjehu nema onoga protueuropskog naboja koji je tako snažan kod Le Pena ili Haidera. Štoviše, 'profesor Pim' bio je previše obrazovan da ne bi ujedinjenoj Europi priznao zaslugu da je povećala blagostanje i slobodu. No i Pim je svoj korijene puštao u nostalgiji za granicama, u sumnji spram Schengena, svoja je jedra napuhavao 'vjetrom sa sjevera' koji je već uzdrmao Dansku i Irsku. Oni koji su glasovali za njega, a to su mnogi, ni malo ne vjeruju da je Europa dvije tisućitih Amerika trinaest kolonija, spremnih sliti se u UNiju", piše Antonio Polito.