VB-THE GUARDIAN-14.V.-BUSHOVA PUDLICA ILI EUROPA?

VELIKA BRITANIJA THE GUARDIAN 14. V. 2002. Britanski most preko Atlantskog oceana osuđen je na propast Jedina alternativa američkoj jednostranosti je Europska unija, piše David Clark. Ovo su nezgodna vremena za britanske atlantiste. Pretpostavka, koja im je ujedno i glavna misao vodilja još od 1941. g. kada je potpisana Atlantska povelja, a koja se temelji na postojanju neraskidivog zajedništva interesa i vrednota koje spajaju europske demokracije i SAD - sada je dovedena u pitanje više nego ikada. Najviše uznemiruje to što se shvatilo da novi izazovi ne dolaze zbog jačanja antiamerikanizma u Europi, već zbog gotovo potpunog gubitka američke volje da prihvati ograničenja i uzajamne obveze koje su nužne za bilo koji smisleni sustav savezništva. Na svakom području, Bushova administracija odbacuje multilateralizam u korist agresivne politike koja daje prednost Americi. Ona zadržava pravo onečišćivanja bez ograničenja ne prihvaćajući sporazum iz Kyota itd. (...) Odavno je nestao običaj prosvijetljenja vlastita interesa koji je doveo do utemeljenja UN, NATO-a i Bretton Woodsa pod američkim vodstvom. Ipak, kao što se kasnije moglo utvrditi, te ustanove utjelovljuju američko poimanje vlastite odgovornosti kao vodeće poslijeratne demokracije. U ovim vremenima, američka moć je dostojanstven prizor - sad govore tiho, ali sa sobom uvijek imaju veliki štap. (...) Odnosi između Amerike i Europe sve više se svode na ništicu. Washington se odbija obvezati na neki međunarodni sporazum, kao i surađivati preko nekih multilateralnih institucija, što znatno škodi europskim interesima. Jer, ni Europa, pa time ni Britanija, nema pravi odgovor na američki unilateralizam. Ove razlike u politikama sada su toliko očite da bi ih se moglo zanemariti kao normalan oblik transatlantske diplomacije. One proizlaze iz fundamentalnih razlika filozofske prirode. (...) Implikacije svega ovoga su jasne. Britanija i ostatak Europske unije pripadaju postmodernističkom svijetu. To je očito ne samo u napretku koji je učinjen oko političke i ekonomske integracije u Europi, ali i u volji EU članica da riješe šire globalne probleme ograničavanjem njihove suverenosti na način da povežu sporazume i razviju snažne institucije. (...) Amerika se vrlo jasno ističe kao prototip moderne države, odlučne da sačuva svoju slobodu tako da ograniči inozemne obaveze. Pod Georgom Bushom, njegov pristup međunarodnoj zajednici pretpostavlja čvršći oblik odbacivanja. Tako na primjer, kada je britanski mvp stigao u Washington, administracija je upravo govorila UN-u da ne samo da nema namjeru ratificirati sporazum kojim će se utemeljiti Stalni sud za ratne zločine, već i da neće surađivati tijekom istrage o ratnim zločinima koje su počinili neamerički građani. Nema trećeg puta između ovih suprotnih vizija svjetskog poretka. Jedna aktivno nastoji postići ono što je druga čvrsto odlučila izbjeći. Pritisak koji zbog toga nastaje Blairov transatlanstki most čini strukturalno nezdravim. Jedino je pitanje hoće li on još biti na njemu kada se sruši pod težinom vlastitih protuslovlja. Iako bi mnogi uživali u tom prizoru, da se takvo što doista dogodi, svijet ne bi bio ništa sigurniji ili ugodniji za život. Najlakše je rugati se Blairu da je Bushova pudlica. Nitko ozbiljno ne govori o tome što se može učiniti da se ukroti američki unilateralizam, a transatlantski odnosi krenu u prikladnijem smjeru. (...) No, ovo je više od vanjske politike. (...) Naravno, mnogo toga u Europskoj uniji nije kako treba, ali ako se može birati između status quo-a i odlučnije Europe u kojoj Britanija igra glavnu ulogu, očito je da će Britanija moći imati većeg utjecaja ako se jednoznačno odredi za Europu i euro. Dakle, ili to ili još jedno američko stoljeće.