DE-US-TAJNE SLUŽBE-Špijunaža-Politika NJ 13.V.-FAZ-CIA NJEMAČKAFRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG13. V. 2002.'Al Kaida je promišljeno odabrala Njemačku u Ameriku'"Osam mjeseci poslije terorističkih napada 11. rujna, istražno povjerenstvo
američkog kongresa trebalo bi razjasniti zašto američke tajne službe očito ništa nisu znale o terorističkim planovima. James Woolsey, bivši direktor tajne službe CIA, već ima pojašnjenje zašto američka tajna služba za inozemstvo ništa nije slutila: 'Jer je najveći dio priprema obavljen u zemljama u kojima CIA ne špijunira. U Njemačkoj i u Sjedinjenim Državama.' Tajna bi služba vjerojatno imala bolje izglede za otkrivanje terorističkih planova da su kovani u Bejrutu, pretpostavlja Woolsey.Uvjeren je da je Al Kaida promišljeno odabrala Njemačku i Sjedinjene Države za planiranje, jer je u obje zemlje zbog jako izraženih građanskih prava državni nadzor jako ograničen i u obje zemlje ne postoji domaća tajna služba kao primjerice u Francuskoj. Ako se u Njemačkoj ili Americi i dalje pripremaju teroristički planovi, 'može se dogoditi da CIA o tomu opet ništa ne sazna', predviđa bivši direktor.Novi se atentati mogu spriječiti samo ako policija i tajne službe
NJEMAČKA
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG
13. V. 2002.
'Al Kaida je promišljeno odabrala Njemačku u Ameriku'
"Osam mjeseci poslije terorističkih napada 11. rujna, istražno
povjerenstvo američkog kongresa trebalo bi razjasniti zašto
američke tajne službe očito ništa nisu znale o terorističkim
planovima. James Woolsey, bivši direktor tajne službe CIA, već ima
pojašnjenje zašto američka tajna služba za inozemstvo ništa nije
slutila: 'Jer je najveći dio priprema obavljen u zemljama u kojima
CIA ne špijunira. U Njemačkoj i u Sjedinjenim Državama.' Tajna bi
služba vjerojatno imala bolje izglede za otkrivanje terorističkih
planova da su kovani u Bejrutu, pretpostavlja Woolsey.
Uvjeren je da je Al Kaida promišljeno odabrala Njemačku i
Sjedinjene Države za planiranje, jer je u obje zemlje zbog jako
izraženih građanskih prava državni nadzor jako ograničen i u obje
zemlje ne postoji domaća tajna služba kao primjerice u Francuskoj.
Ako se u Njemačkoj ili Americi i dalje pripremaju teroristički
planovi, 'može se dogoditi da CIA o tomu opet ništa ne sazna',
predviđa bivši direktor.
Novi se atentati mogu spriječiti samo ako policija i tajne službe
jače surađuju. Stoga bi u svim demokratskim zemljama trebalo
razmisliti o odgovarajućim promjenama zakona. Po Woolseyevu
mišljenju Sjedinjene su Države krenule s dobrim primjerom kad je
kongres nekoliko tjedana poslije terorističkih napada usvojio
paket zakona koji američkoj saveznoj policiji FBI dopušta da u
istragama protiv vjerojatnih terorista odmah prenosi informacije
američkim tajnim službama.
U najvažnije reforme za rad CIA-e Woolsey ubraja i labavljenje
jedne ionako 'nepametne' smjernice koja je od 1995. tajnoj službi
otežavala novačenje agenata s kriminalnom prošlošću. CIA je iz
terorističkih napada izvukla pouku da za otkrivanje terorističkih
skupina nije dovoljno pridobiti samo 'drage ljude'. Ali kod
djelatnosti tajnih služba koje nisu usmjerene protiv terorista -
primjerice u špijunaži na Kubi - i dalje vrijedi pravilo da se po
mogućnosti ne novače agenti s nasilnom prošlošću.
Odnos CIA-e i američke vojske u borbi protiv terorizma, Woolsey
naziva 'vrlo dobrim'. Gotovo svi agenti CIA-e u Afganistanu ranije
su bili u vojsci. Mnogi su služili u posebnim jedinicama. Stoga
'vani na terenu' nema nikakvih problema. Ako dolazi do trenja, onda
je to prije između Pentagona i CIA-ine središnjice. Tako je tamo
bilo 'nekog nezadovoljstva' zbog zamršenih pravila Pentagona za
napade na neprijateljske ciljeve. Woolsey time aludira na izvješća
po kojima je CIA u Afganistanu uz pomoć naoružanog izviđačkog
zrakoplova locirala skupinu u kojoj se, kakao je vjerovala, nalazio
odbjegli talibanski vođa mula Muhammed Omar. Dok je Pentagon
napokon dao dopuštenje za napad, skupina je već nestala. Prema
Woolseyevim obavijestima, zapovjedne su strukture u međuvremenu
toliko izmijenjene da bi CIA sada mogla brže djelovati ako u
Afganistanu otkrije teroriste.
O izvješćima iz Moskve po kojima se ruska tajna služba žali na
nedostatnu volju CIA-e za suradnju a zapadne tajne službe
protuterorističke koalicije u pogledu operativne suradnje naziva
'mrtvima', bivši direktor CIA-e kaže da općenito nije jednostavno
osim razmjene informacija organizirati i zajedničke operacije
tajnih služba. Njegov je dojam da s Afganistanom, Velikom
Britanijom i Pakistanom ipak postoji uspješna operativna
suradnja.
U bliskoistočnom sukobu CIA po Woolseyevim predodžbama ima posebnu
ulogu u pokušajima posredovanja između Izraelaca i Palestinaca
ponajprije stoga što je bliskoistočni odjel u američkom
ministarstvu vanjskih poslova 's pravom na glasu da je sklon
arapskoj odnosno palestinskoj strani'. CIA-i naprotiv sve strane
potvrđuju 'uglavnom nepristrano držanje'. 'Naposljetku CIA
prikuplja informacije o svima', kaže Woolsey koji ipak nema dobro
mišljenje o prisiljavanju Izraela na pregovore s palestinskim
vođom Arafatom.
Još je pod predsjednikom Clintonom CIA surađivala ne samo s
Izraelom, nego je i palestinske službe sigurnosti podupirala u
borbi protiv terorista. To se dakako događalo u tišini. 'Ranije je
George Tenet ulazio na stražnja vrata kad se sastajao s Izraelcima i
Palestincima, danas ulazi na prednji ulaz.' Woolsey tu promjenu kao
i neki drugi kritičari unutar i izvan CIA-e promatra s nelagodom.
Ako Bushova vlada direktora CIA-e Teneta javno predstavlja kao
partnera u posredovanju i pregovorima u bliskoistočnom sukobu,
može se dogoditi da tajna služba 'upadne među fronte Izraelaca i
Palestinaca što bi otežalo njezinu stvarnu zadaću - prikupljanje i
analizu informacija.'
S kritičkim nestrpljenjem Woolsey, koji je pod predsjednicima
Carterom, Reaganom i Bushom starijim bio savjetnik za vojna pitanja
i naoružanje, prati politiku američke vlade prema Iraku. Zajedno s
vodećim članovima kongresa konzervativni demokrat zahtijeva da se
s iračkim predsjednikom Sadamom Huseinom 'suoče radije ranije nego
kasnije'. Time Woolsey izražava ono što drugi u Washingtonu govore
samo iza zatvorenih vrata: da nije osobito važno što Europljani
misle o napadu na Irak, samo ako su Turska i Velika Britanija s
njima", piše novinar lista gel.