FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

NJ 13.V.-FAZ-CIA

DE-US-TAJNE SLUŽBE-Špijunaža-Politika NJ 13.V.-FAZ-CIA NJEMAČKAFRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG13. V. 2002.'Al Kaida je promišljeno odabrala Njemačku u Ameriku'"Osam mjeseci poslije terorističkih napada 11. rujna, istražno povjerenstvo američkog kongresa trebalo bi razjasniti zašto američke tajne službe očito ništa nisu znale o terorističkim planovima. James Woolsey, bivši direktor tajne službe CIA, već ima pojašnjenje zašto američka tajna služba za inozemstvo ništa nije slutila: 'Jer je najveći dio priprema obavljen u zemljama u kojima CIA ne špijunira. U Njemačkoj i u Sjedinjenim Državama.' Tajna bi služba vjerojatno imala bolje izglede za otkrivanje terorističkih planova da su kovani u Bejrutu, pretpostavlja Woolsey.Uvjeren je da je Al Kaida promišljeno odabrala Njemačku i Sjedinjene Države za planiranje, jer je u obje zemlje zbog jako izraženih građanskih prava državni nadzor jako ograničen i u obje zemlje ne postoji domaća tajna služba kao primjerice u Francuskoj. Ako se u Njemačkoj ili Americi i dalje pripremaju teroristički planovi, 'može se dogoditi da CIA o tomu opet ništa ne sazna', predviđa bivši direktor.Novi se atentati mogu spriječiti samo ako policija i tajne službe
NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 13. V. 2002. 'Al Kaida je promišljeno odabrala Njemačku u Ameriku' "Osam mjeseci poslije terorističkih napada 11. rujna, istražno povjerenstvo američkog kongresa trebalo bi razjasniti zašto američke tajne službe očito ništa nisu znale o terorističkim planovima. James Woolsey, bivši direktor tajne službe CIA, već ima pojašnjenje zašto američka tajna služba za inozemstvo ništa nije slutila: 'Jer je najveći dio priprema obavljen u zemljama u kojima CIA ne špijunira. U Njemačkoj i u Sjedinjenim Državama.' Tajna bi služba vjerojatno imala bolje izglede za otkrivanje terorističkih planova da su kovani u Bejrutu, pretpostavlja Woolsey. Uvjeren je da je Al Kaida promišljeno odabrala Njemačku i Sjedinjene Države za planiranje, jer je u obje zemlje zbog jako izraženih građanskih prava državni nadzor jako ograničen i u obje zemlje ne postoji domaća tajna služba kao primjerice u Francuskoj. Ako se u Njemačkoj ili Americi i dalje pripremaju teroristički planovi, 'može se dogoditi da CIA o tomu opet ništa ne sazna', predviđa bivši direktor. Novi se atentati mogu spriječiti samo ako policija i tajne službe jače surađuju. Stoga bi u svim demokratskim zemljama trebalo razmisliti o odgovarajućim promjenama zakona. Po Woolseyevu mišljenju Sjedinjene su Države krenule s dobrim primjerom kad je kongres nekoliko tjedana poslije terorističkih napada usvojio paket zakona koji američkoj saveznoj policiji FBI dopušta da u istragama protiv vjerojatnih terorista odmah prenosi informacije američkim tajnim službama. U najvažnije reforme za rad CIA-e Woolsey ubraja i labavljenje jedne ionako 'nepametne' smjernice koja je od 1995. tajnoj službi otežavala novačenje agenata s kriminalnom prošlošću. CIA je iz terorističkih napada izvukla pouku da za otkrivanje terorističkih skupina nije dovoljno pridobiti samo 'drage ljude'. Ali kod djelatnosti tajnih služba koje nisu usmjerene protiv terorista - primjerice u špijunaži na Kubi - i dalje vrijedi pravilo da se po mogućnosti ne novače agenti s nasilnom prošlošću. Odnos CIA-e i američke vojske u borbi protiv terorizma, Woolsey naziva 'vrlo dobrim'. Gotovo svi agenti CIA-e u Afganistanu ranije su bili u vojsci. Mnogi su služili u posebnim jedinicama. Stoga 'vani na terenu' nema nikakvih problema. Ako dolazi do trenja, onda je to prije između Pentagona i CIA-ine središnjice. Tako je tamo bilo 'nekog nezadovoljstva' zbog zamršenih pravila Pentagona za napade na neprijateljske ciljeve. Woolsey time aludira na izvješća po kojima je CIA u Afganistanu uz pomoć naoružanog izviđačkog zrakoplova locirala skupinu u kojoj se, kakao je vjerovala, nalazio odbjegli talibanski vođa mula Muhammed Omar. Dok je Pentagon napokon dao dopuštenje za napad, skupina je već nestala. Prema Woolseyevim obavijestima, zapovjedne su strukture u međuvremenu toliko izmijenjene da bi CIA sada mogla brže djelovati ako u Afganistanu otkrije teroriste. O izvješćima iz Moskve po kojima se ruska tajna služba žali na nedostatnu volju CIA-e za suradnju a zapadne tajne službe protuterorističke koalicije u pogledu operativne suradnje naziva 'mrtvima', bivši direktor CIA-e kaže da općenito nije jednostavno osim razmjene informacija organizirati i zajedničke operacije tajnih služba. Njegov je dojam da s Afganistanom, Velikom Britanijom i Pakistanom ipak postoji uspješna operativna suradnja. U bliskoistočnom sukobu CIA po Woolseyevim predodžbama ima posebnu ulogu u pokušajima posredovanja između Izraelaca i Palestinaca ponajprije stoga što je bliskoistočni odjel u američkom ministarstvu vanjskih poslova 's pravom na glasu da je sklon arapskoj odnosno palestinskoj strani'. CIA-i naprotiv sve strane potvrđuju 'uglavnom nepristrano držanje'. 'Naposljetku CIA prikuplja informacije o svima', kaže Woolsey koji ipak nema dobro mišljenje o prisiljavanju Izraela na pregovore s palestinskim vođom Arafatom. Još je pod predsjednikom Clintonom CIA surađivala ne samo s Izraelom, nego je i palestinske službe sigurnosti podupirala u borbi protiv terorista. To se dakako događalo u tišini. 'Ranije je George Tenet ulazio na stražnja vrata kad se sastajao s Izraelcima i Palestincima, danas ulazi na prednji ulaz.' Woolsey tu promjenu kao i neki drugi kritičari unutar i izvan CIA-e promatra s nelagodom. Ako Bushova vlada direktora CIA-e Teneta javno predstavlja kao partnera u posredovanju i pregovorima u bliskoistočnom sukobu, može se dogoditi da tajna služba 'upadne među fronte Izraelaca i Palestinaca što bi otežalo njezinu stvarnu zadaću - prikupljanje i analizu informacija.' S kritičkim nestrpljenjem Woolsey, koji je pod predsjednicima Carterom, Reaganom i Bushom starijim bio savjetnik za vojna pitanja i naoružanje, prati politiku američke vlade prema Iraku. Zajedno s vodećim članovima kongresa konzervativni demokrat zahtijeva da se s iračkim predsjednikom Sadamom Huseinom 'suoče radije ranije nego kasnije'. Time Woolsey izražava ono što drugi u Washingtonu govore samo iza zatvorenih vrata: da nije osobito važno što Europljani misle o napadu na Irak, samo ako su Turska i Velika Britanija s njima", piše novinar lista gel.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙