US-WASHINGTON TIMES 10. V. HAAŠKI SUD PREKO GENERALA GOTOVINE PUCA NA AMERIKU?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 10. V. 2002. Pobjeda američke demokracije "Odluka koju je Bushova vlada donijela ovog tjedna, da napusti sporazum kojim se stvara Međunarodni kazneni sud (MKZ), pobjeda je suvereniteta SAD-a i šalje poruku ostatku svijeta da će Washington zaštititi svoje građane i obraniti svoje nacionalne interese unatoč međunarodnom pritisku da učini drugačije. Sporazum za stvaranje MKZ-a ratificiralo je 66 zemalja a na snagu će stupiti 1. srpnja. MKZ bi trebao biti sud koji će istraživati ratne zločine i kršenja ljudskih prava u područjima svijeta gdje državni sudovi ili ne mogu procesuirati takve slučajeve ili to odbijaju činiti. Pristaše MKZ-a tvrde kako sud slijedi primjer nueremberških suđenja koji su održani nakon Drugog svjetskog rata i kako predstavlja veliki korak naprijed prema stvaranju sustava međunarodnog humanitarnog prava. Odluka predsjednika Busha ponovno je potaknula kritike da je SAD još jednom prihvatio unilateralističku vanjsku politiku i odbio prihvatiti svoje međunarodne obveze. Organizacije za ljudska prava i europske vlade ustraju kako odbacivanje sporazuma za stvaranje MKZ-a signalizira nedostatak potpore za procesuiranje zločina protiv čovječnosti. To je netočno. Kao što je to predsjednik Bush napisao u svom nedavnom pismu jugoslavenskom predsjedniku Vojislavu Koštunici, SAD nastavlja zahtijevati da Beograd surađuje s UN-ovim sudom za ratne zločine koji istražuje zvjerstva počinjena za vrijeme krvavog raspada Jugoslavije 1990-tih. Problem s MKZ-om, međutim, jest u tome da njegov mandat nije ograničen. Sud nije odgovoran nikom osim međunarodnoj birokratskoj eliti. MKZ predstavlja ozbiljnu prijetnju nacionalnim interesima SAD-a jer ga, kao i sva međunarodna tijela, mogu koristiti kritičari američke vanjske politike kao sredstvo pomoću kojeg mogu progoniti američke vojnike, vojne dužnosnike, državnike, pa i predsjednike, zbog navodnih zločina protiv čovječnosti. Ratificiranjem sporazuma, Bushova vlada bi zajamčila međunarodnom sudu u Hagu jurisdikciju nad američkim građanima. Takav potez ne samo da bi kršio Ustav, ugrozio bi i sposobnost budućih vlada da provode vojne operacije i preraspoređuju vojnike s druge strane oceana. Tadašnji predsjednik Clinton, koji je potpisao sporazum u prosincu 2000., i dalje je izraziti pristaša MKZ-a. Pa ipak, da je sud osnovan dok je bio u predsjedničkom uredu, Clinton bi vjerojatno bio jedan od prvih optuženika suda: mogli su ga tužiti antiamerički ljevičari na temelju optužbi da je naredio izvođenje ratnih zločina. Ako vam ovo zvuči prenapuhano, uvjeravam vas da nije. Vjerojatnost da će MKZ biti politiziran i neprijateljski raspoložen prema SAD-u ilustrira postojeći UN-ov tribunal za ratne zločine u Haagu. Pozornost medija uvelike je usredotočena na suđenje bivšem srbijanskom diktatoru, Slobodanu Miloševiću, koji je optužen za planiranje kampanja etničkog čišćenja u ratovima koji su vođeni u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Ipak, previđeni, ali mnogo značajniji slučaj onaj je hrvatskog generala Ante Gotovine. Njegov slučaj otkriva opasnost koji za američke interese predstavljaju međunarodni sudovi za ratne zločine. Generala Gotovinu u lipnju 2001. godine optužio je ured glavne tužiteljice u Haagu na temelju optužbi da je imao 'zapovjednu odgovornost' nad vojnom operacijom iz 1995. godine koja je rezultirala progonom 150.000 Srba iz Hrvatske. Uz potporu Clintonove vlade, hrvatske snage otpočele su trodnevnu vojnu navalu, poznatu kao 'operacija Oluja', 5. kolovoza 1995. godine, tijekom koje je Hrvatska vratila teritorije koje su pobunjenički Srbi okupirali nakon odcjepljenja zemlje od Jugoslavije 1991. godine. Gotovina nije optužen zbog toga što je počinio ili zapovjedio izvođenje ratnih zločina, nego jednostavno zbog toga što je bio na zapovjednom položaju kada su zločini počinjeni. Prema ovom standardu, kriva je i Amerika. SAD je osigurao vojnu i tehničku pomoć operaciji Oluja, s ciljem ostvarivanja poraza Miloševićeva genocidnog cilja - stvaranja etnički čiste 'Velike Srbije'. Clintonova vlada hrvatsku je vojnu operaciju smatrala ključnom za izmjenu strateške ravnoteže moći u regiji na štetu srbijanskih snaga, utirući tako put Daytonskom mirovnom sporazumu iz 1995. godine, kojim je okončan rat u susjednoj Bosni. Uključenost Washingtona u operaciju ne samo da je bila legitimna, znatno je unaprijedila interese SAD-a u regiji jer je okončala ekspanzionističke ambicije Srbije. Pa ipak, potpora SAD-a i odobrenje vojne navale znače da bi optužnica protiv generala Gotovine mogla dovesti i do haških optužnica protiv Clintona i drugih američkih visokih vojnih dužnosnika na temelju optužbi da su imali zapovjednu odgovornost za navodne ratne zločine za vrijeme te operacije. Neki u uredu glavne tužiteljice sada žele pozvati Clintona i bivšeg veleposlanika Richarda Holbrookea da odgovore na pitanja o njihovoj ulozi u operaciji Oluja. Samo je pitanje vremena kada će dvojici biti naređeno da svjedoče pred tribunalom. Kao što to slučaj Gotovina pokazuje, više nije isključena mogućnost da američkog predsjednika pozove sud za ratne zločine, da odgovara zbog akcija koje su izvodili američki saveznici. Stoga je Bushova vlada u pravu kada je odbila sudjelovati u MKZ-u. Bilo koja druga odluka ugrozila bi sposobnost Washingtona da svoju moć koristi diljem svijeta, i omogućila bi birokratima UN-a da odlučuju može li SAD djelovati kao jedini policajac svijeta. Ovu bi odluku trebali donositi birači u SAD-u, a ne ljevičarski globalisti iz Haaga", piše Jeffrey T. Kuhner, pomoćnik urednika lista.