LAT 8. V. ANTISEMITIZAM U EUROPI

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 8. V. 2002. Izrael, nezamjenjivo utočište "Zvijer antisemitizma koja luta židovskim grobljem poznatijim kao Europa, ima barem jednu dobru stranu. Podsjeća nas - sada kada se legitimnost Izraela ponovno napada - na ključni razlog za postojanje židovske države. To da Izrael ima pravo postojati na teritoriju na kojem se nalazi - jednostavno, temeljno, povijesno pravo - jednako je sigurno i očito kao i uvijek. Židovski narod tu je nastao, rastao i stario. Tu je razvio svoju civilizaciju. Stvorio je vjeru koja je postala izvor drugih vjera Zapada. Unatoč porazima koje je pretrpio od moćnijih od sebe, ta zemlja je dom Židova - fizički i duhovni - više od tisuću godina. U dvije tisuće godina nakon što su ih Rimljani masovno istjerali iz njihove zemlje, mnogi su Židovi ostali u toj zemlji, još više ih se nastojalo vratiti a ostatak se molio za nacionalni povratak cionizmu, svakoga dana, u egzilu diljem svijeta. No upravo ono što se Židovima dogodilo u egzilu - tijekom ta dva tisućljeća, ali posebice tijekom proteklih sto godina - osim prava na život stanovnika moderne države Izraela na tom teritoriju, upućuje na hitnost i nužnost života Izraelaca u Izraelu. Često su ubijani. Istina, često su bili samo proganjani. U mnogo slučajeva su tolerirani. Na nekim mjestima, barem neko vrijeme, bili su dobrodošli. A u malobrojnim zemljama dopušteno im je da procvatu. Najvrjednije i najneobičnije od tih mjesta - ono koje je i samo procvalo jer je naučilo, nakon mnogo boli i patnje, dopustiti svim svojim stanovnicima različitog podrijetla da cvate - je Amerika. No 1930-tih i '40-tih, kada su europski Židovi trebali utočište od europskog antisemitizma, čak im ni Amerika nije zaželjela dobrodošlicu. A pepeo i tijela ubijenih europskih Židova ispunjali su klance, jarke, jezera, rijeke i potoke tog kontinenta. Tako nije moralo biti. Da je židovska država, koja je stvorena nakon holokausta, godine 1948. bila stvorena samo deset godina ranije, taj pepeo i tijela bili bi živi ljudi i imali bi kamo otići. A antisemitska zvijer, koja je tada govorila njemački, bila bi sretna pustiti ih da odu. Sada ta zvijer - ponovno probuđena nakon pola stoljeća mirovanja zbog sramote holokausta (...)- govori i druge jezike i živi i u drugim europskim zemljama. Ponekad ta zvijer govori njemački. No sada bolje govori francuski, i u Francuskoj i u Belgiji, a sve češće ju se može čuti kako reži na engleskom, ponekad i na talijanskom. Zvijer smo mogli čuti kako govori i na ruskom i ukrajinskom. A po prvi puta u modernoj Europi izražava se, ponekad veoma silovito i zlobno, na arapskom. Na sreću, niti jedna zemlja još se nije ohrabrila zvijer, i niti jedna nije ni blizu toga da iskoristi njezine goleme moći u svrhu ostvarivanja ubojitih ciljeva zvijeri. Nadamo da niti jedna zemlja to niti neće napraviti. No s obzirom na bolne lekcije iz nedavne povijesti, i na dva tisućljeća bolnih lekcija, bili bismo naivni kada bi bili potpuno sigurni u to. Na tu naivnost podsjećaju događaji koje je zvijer nedavno potaknula u Europi: ulični napadi na Židove u Parizu, Londonu, Berlinu i Bruxellesu, brojna podmetanja bombi i podmetanje požara u sinagogama diljem Europe, oskvrnuća grobova u Grčkoj i Francuskoj i zlobno klevetanje u moćnim salonima elitnog društva. Samo u Francuskoj, trenutno omiljenom brlogu zvijeri, Židovi su u prva dva tjedna travnja napadnuti 360 puta. S obzirom na sve, jasno je da Židovi nikada neće imati sigurne domove u bilo kojoj zemlji ako u Izraelu nemaju i nacionalni dom - utočište u koje mogu pobjeći gdje se god nalazili ako se zvijeri antisemitizma ikad opet da moć da ponovno krene u ostvarivanje svojih ubojitih ciljeva", piše Walter Reich, profesor međunarodne politike, etike i behaviorizma pri Sveučilištu George Washington, član 'Woodrow Wilson Center'-a, bivši direktor Muzeja holokausta SAD-a.