US-GB-E-semitizam-Obrana-Diplomacija-Oružani sukobi-Ratovi WP 7. V. CHRIS PATTEN AMERIKANCIMA: PRESTANITE NAPADATI EUROPU! SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST7. V. 2002.Prestanite kriviti Europu"Kada sam za vrijeme doručka otvorio
'The Washington Post', za kratkog boravka u Washingtonu prošloga tjedna, bio sam i više nego šokiran. Čitajući kolumnu uglednog novinara u kojoj iznosi kako Europa, koja je 1930-tih i '40-tih ubijala na milijune Židova, sada prakticira 'antisemitizam bez Židova' i sudjeluje u 'drugoj - i konačnoj?- fazi borbe za konačno rješenje židovskog pitanja'' (George F. Will, 2. svibnja, komentar). Kako netko koga sam prije smatrao dobro upućenim i razumnim može napisati ovako opsceno uvredljivu glupost? Kada sam mu uputio ovo pitanje, kolega iz Washingtona je odgovorio kako je članak dosta tipičan. Vidio je mnogo članaka nalik na ovaj a slične je stavove čuo i na Capitol Hillu. Što se, dakle, događa? Prvo neke činjenice. Holokaust je jedna od najvećih mrlja na europskoj povijesti, zločin protiv čovječnosti koji je predugo na čelu liste totalitarnih zvjerstava prošlog stoljeća. Usponu nacista koji su počinili holokaust neki su se usprotivili, ali bilo je i onih drugih, uključujući i istaknutog američkog veleposlanika
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
7. V. 2002.
Prestanite kriviti Europu
"Kada sam za vrijeme doručka otvorio 'The Washington Post', za
kratkog boravka u Washingtonu prošloga tjedna, bio sam i više nego
šokiran. Čitajući kolumnu uglednog novinara u kojoj iznosi kako
Europa, koja je 1930-tih i '40-tih ubijala na milijune Židova, sada
prakticira 'antisemitizam bez Židova' i sudjeluje u 'drugoj - i
konačnoj?- fazi borbe za konačno rješenje židovskog pitanja''
(George F. Will, 2. svibnja, komentar).
Kako netko koga sam prije smatrao dobro upućenim i razumnim može
napisati ovako opsceno uvredljivu glupost? Kada sam mu uputio ovo
pitanje, kolega iz Washingtona je odgovorio kako je članak dosta
tipičan. Vidio je mnogo članaka nalik na ovaj a slične je stavove
čuo i na Capitol Hillu. Što se, dakle, događa?
Prvo neke činjenice. Holokaust je jedna od najvećih mrlja na
europskoj povijesti, zločin protiv čovječnosti koji je predugo na
čelu liste totalitarnih zvjerstava prošlog stoljeća. Usponu
nacista koji su počinili holokaust neki su se usprotivili, ali bilo
je i onih drugih, uključujući i istaknutog američkog veleposlanika
u Londonu čiji je sin postao predsjednik, a koji je zatvorio oči
pred onim što se događalo.
Moj otac je, kao i mnogi drugi, proveo šest godina boreći se protiv
ovog zla, otac moje supruge ubijen ne dan nakon invazije na
Normandiju. Američka intervencija u ratu bila je odlučujuća. Zlo je
poraženo. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, britanski su
vojnici nastavili činiti ono što su smatrali da je njihova dužnost,
sudjelujući u misiji UN-a u Palestini, gdje su mnoge ubili
teroristi koji nisu bili Palestinci.
Od tada, Europa je ponovno izgradila demokratska društva koja se
zasnivaju na pluralističkim vrijednostima. Takvu demokraciju
povremeno bi izazvao ksenofobni ekstremizam - protiv imigracije,
protiv došljaka i bez sumnje, ponekad protiv Židova - kao što je
politika Jean- Marie Le Pen-a u Francuskoj. Bilo kakav napad na
sinagogu je za svaku osudu. Ali u Europi je bilo i mnogo napada na
simbole i sljedbenike islama. Le Pen oko sebe okuplja i one koji su
neprijateljski raspoloženi prema sjevernoafričkim imigrantima.
Smatrati uspjeh ovog zadrtog čovjeka prvenstveno ponovnim usponom
antisemitizma znak je neupućenosti.
Ipak, što bismo trebali zaključiti iz ove teorije? Kada je prije par
godina u SAD-u bilo zapaljeno nekoliko crkava Afroamerikanaca,
jesmo li trebali zaključiti kako je Ku Klux Klan na putu prema
Bijeloj Kući?
Predrasude prema Americi u Europi su užasne. Kada sam shvatio da u
zemlji koju volim i cijenim postoji identičan odraz tih predrasuda
- instinktivni prijezir prema Europi - bio sam šokiran. Tražeći
razloge za ovo, trebamo li se vratiti Izraelu? Demokratski senator
prije par dana jednom je Europljaninu u posjetu Washingtonu kazao:
'Svi smo mi ovdje članovi Likuda.' Znači li to da bilo kakva kritika
politike i filozofije Likuda automatski znači antisemitizam?
Na Bliskom Istoku neće biti mira bez stvaranja održive palestinske
države i Izraela koji može sigurno živjeti unutar priznatih
granica. Izrael mora dobiti potvrdu da ga neće preplaviti
izbjeglice koje se vraćaju u svoje domove. Jezivi samoubilački
bombaški napadi moraju se okončati; sramota je da ih arapski
čelnici nisu strože osudili. No palestinska država će zahtijevati
povratak u okvire granica kakve su postojale 1967. godine., ili
nešto vrlo slično tome, a takve granice ne mogu prelaziti izraelska
naselja. Bez takvog rješenja, bezumlje će se nastaviti, djeca će
biti ubijana, krv će teći u potocima. A krivnja neće biti samo na
jednoj strani. Mnogo toga ovisi o međunarodnoj konferenciji koju je
Colin Powell najavio krajem prošlog tjedna.
Kao britanski ministar, prije sam nastojao uvjeriti američke
kongresmene da zauzmu čvršći stav kada je u pitanju financiranje
irskog terorizma. Tvrdio sam - obično trudeći se ostati u granicama
pristojnosti - da su teroristička djela uvijek loša. Svoju bih
priču počeo govoreći kako će rješavanje problema Irske početi kada
se shvati kako na obje strane postoje istinska bol i bijes. U to još
uvijek vjerujem. Isto vrijedi i za Bliski istok.
Ovo što sam kazao ne odražava nikakav antisemitizam, kao ni tvrdnja
da bi našoj zajedničkoj kampanji protiv terorizma nanijeli
nepopravljivu štetu ako dopustimo da ju preuzme Likud. Bog pomogao
Izraelu, Palestini i svima nama ako se ovaj suludi i groteskni
napadaj na razumnu raspravu nastavi", piše Chris Patten, europski
povjerenik za vanjsku politiku.