WT 5. V. 2002. RASPAD JUGOSLAVIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 5. V. 2002. Jugoslavije više nema "Jugoslavija je sada duh. Dok je njen bivši diktator, Slobodan Milošević, bio u Hagu pokušavajući objasniti kako nema nikakvu odgovornost za genocid i etničko čišćenje iz proteklog desetljeća, čelnici onog što je preostalo od njegovog bivšeg imperija od šest republika, Crne Gore i Srbije, u ožujku su odlučili kako će Jugoslavija prestati postojati. Sporazum čije je ugovaranje vodio čelnik Europske Unije, Javier Solana, zamijenio bi Jugoslaviju državama Srbijom i Crnom Gorom, koje bi bile povezane, ali manje nego u sklopu Jugoslavije, što bi svakoj od zemalja omogućilo da zadrži svoje čelnike i parlamente, i koje bi naizmjenično predstavljale te zemlje u međunarodnim organizacijama kao što su UN i Vijeće Europe. Na sastancima koji su održani prošlog tjedna s crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem, državni tajnik Colin Powell dao je svoj blagoslov novoj državi, ali nije dao nikakav znak odobrenja za neovisnu Crnu Goru. Ovo je bio kratkovidan potez. Iako je sporazum prema kojem zemlje mijenjaju imena peporučljiv, ipak nije dovoljan jer ne odražava promjenu realnosti u odnosu Crne Gore sa Srbijom. Kao i Hrvatska, Bosna, Makedonija i Slovenija prije nje, Crna Gora sada žudi za neovisnosti a Crnogorci ne žele imati bilo kakve veze s novim usponom srbijanskog nacionalizma koji se pojavio od kada je Milošević odveden u Hag. Prema novom sporazumu, Crna Gora imala bi priliku glasovati za neovisnost za tri godine. Ipak, tri godine je mnogo vremena koje bi Srbija mogla iskoristiti tako da osujeti sve korake koje bi Crna Gora željela poduzeti u smjeru ostvarenja neovisnosti. Kao što je to zamjenik premijera tako hrabro bio istaknuo u intervjuu koji je za Washington Post dao Jeffreyu Kuhneru, Srbija se nada da će tri godine 'omogućiti separatistima da uvide kako dezintegracija njihove zemlje neće imati nikakvog smisla.' Drugim riječima, sporazum je osigurao zatočeništvo Crne Gore, a ne otvaranje vrata neovisnosti. Pa ipak, i u Srbiji i u Crnoj Gori povlače se potezi s ciljem ostvarivanja potpune neovisnosti. Nažalost, SAD i Europa vrše pritisak na Crnu Goru da ne ostvaruje neovisnost. Ovo nije dobro jer u obje republike sve više ljudi smatra kako bi neovisnost bila bolja. U Srbiji, član jugoslavenske koalicije, srbijanska Demokratska kršćanska partija, počela je kampanju za srbijansku neovisnost. Ministar pravosuđa, Vladan Batić, čelnik stranke, nada se da će se 300.000 od 8 milijuna srbijanskog stanovništva pridružiti kampanji koja poziva na referendum za neovisnost. Od 22. travnja je sakupio više od 2000 potpisa, a svoju će kampanju nastaviti sve do 28. lipnja. U Crnoj Gori, premijer Filip Vujanović je dao ostavku nakon što se njegova koalicija raspala jer je sporazum iz ožujka odložio referendum za neovisnost Crne Gore. Sada je sve što preostaje da se dovrši sporazum iz ožujka to da ga prihvati jugoslavenska federalna skupština. Kako je Đukanović odustao od svog poziva na neovisnost zbog međunarodnog pritiska, sami Crnogorci nemaju mnogo nade da će sporazum biti poništen. SAD je podupro pravo drugih jugoslavenskih zemalja na samoodređenje i zaštitio ih je od srbijanskog nacionalizma. Crna Gora ne bi trebala biti zaboravljena", stoji u uvodniku lista.