AT-BA-mandat-Organizacije/savezi-Strana pomoć-Izbjeglice/prognanici AU 6. V. DS: AUSTRIJANCI HVALE SVOGA PETRITSCHA? AUSTRIJADER STANDARD6. V. 2002.Veliki uspjeh ugrožava akciju povratka"Tridesetjednogodišnji Džemko Hajdarević ništa
nije tako vruće želio kao povratak: 'Već na dan kada su me srpske postrojbe protjerale bilo bi je jasno: čim rat završi, vratit ću se u svoje selo'. Sedam godina i tri postaje u europskom egzilu kasnije san Džemka Hajdarevića postao je stvarnost. Od jeseni 1999. Hajdarević ponovno živi sa svojom ženom i dvoje djece u selu na istoku Bosne, na granici prema Srbiji, iz kojeg je u travnju 1992. morao pobjeći - a dobilo je ime po jednom njegovom pretku. Prije rata u Hajdarevićima su živjele 44 obitelji; u međuvremenu njih 25 ponovno ima bar krov nad glavom. No, gotovo tri godine nakon povratka u jednu od općina Republike Srpske, entiteta u kojem i dalje dominiraju Srbi, san o životu u vlastita četiri zida uzmaknuo je pred gorkom stvarnošću. Doduše, Hajdarević je još uvijek 'više optimist nego pesimist ali ne mogu tvrditi da uopće nisam pesimist'.Tim riječima seljak jezgrovito formulira raspoloženje koje sedam godina nakon završetka rata u Bosni dijele mnogi. Primjerice, broj povratnika na područja u kojima čine manjinu naglo je porastao - g.
AUSTRIJA
DER STANDARD
6. V. 2002.
Veliki uspjeh ugrožava akciju povratka
"Tridesetjednogodišnji Džemko Hajdarević ništa nije tako vruće
želio kao povratak: 'Već na dan kada su me srpske postrojbe
protjerale bilo bi je jasno: čim rat završi, vratit ću se u svoje
selo'. Sedam godina i tri postaje u europskom egzilu kasnije san
Džemka Hajdarevića postao je stvarnost. Od jeseni 1999. Hajdarević
ponovno živi sa svojom ženom i dvoje djece u selu na istoku Bosne, na
granici prema Srbiji, iz kojeg je u travnju 1992. morao pobjeći - a
dobilo je ime po jednom njegovom pretku. Prije rata u Hajdarevićima
su živjele 44 obitelji; u međuvremenu njih 25 ponovno ima bar krov
nad glavom. No, gotovo tri godine nakon povratka u jednu od općina
Republike Srpske, entiteta u kojem i dalje dominiraju Srbi, san o
životu u vlastita četiri zida uzmaknuo je pred gorkom stvarnošću.
Doduše, Hajdarević je još uvijek 'više optimist nego pesimist ali
ne mogu tvrditi da uopće nisam pesimist'.
Tim riječima seljak jezgrovito formulira raspoloženje koje sedam
godina nakon završetka rata u Bosni dijele mnogi. Primjerice, broj
povratnika na područja u kojima čine manjinu naglo je porastao - g.
2001. bilo ih je po navodima UNHCR-a 92.061, dvostruko više nego
godinu dana ranije. No, u mnogim dijelovima zemlje nezaposlenost
još uvijek iznosi više od 50 posto a što se više povratnika vrati
svojim domovima, to je manja financijska pomoć koju svaki od njih na
kraju dobije od međunarodnih organizacija.
'Od 1996. do 1998. bilo je dovoljno novca ali nitko se nije htio
vratiti kući. Sada se sve više ljudi želi vratiti ali novca više
nema dovoljno', opisuje Edin Atlić, djelatnik humanitarne
organizacije National Support Unit (NSU), aktivne u Hajdarevićima,
dilemu u kojoj se vlastitom krivnjom našla međunarodna zajednica.
Naime, Daytonski mirovni sporazum iz 1995. g. izričito priznaje
pravo na povratak više od dva milijuna protjeranih Bosanaca.
Visoki predstavnik međunarodne zajednice Wolfgang Petritsch
smatra pak da usprkos tome nema sumnje 'da je odluka iz Daytona o
stavljanju povratka izbjeglica u središte naše pozornosti bila
ispravna'. Zajedno s nekoliko inozemnih veleposlanika i vrhovnim
zapovjednikom postrojbi SFOR-a Johnom Sylvesterom, Austrijanac
koji će krajem ovog mjeseca dokončati svoj mandat posjetio je ovih
dana Hajdareviće i jednu općinu u muslimansko-hrvatskoj
federaciji.
Visokog predstavnika međunarodne zajednice dojmili su se u prvom
redu pozitivni pomaci u procesu povratka izbjeglica u Republiku
Srpsku. 'Na početku mog mandata povratak tako velikog broja
muslimanskih izbjeglica na područja pod dominacijom srpskih
jastrebova bio je nezamisliv. To ipak pokazuje da se osjećaj
sigurnosti, strahovito važan za ponovno naseljavanje, u velikoj
mjeri promijenio'. Zato Petritsch u razdoblju nakon svog odlaska
priželjkuje u prvom redu jedno: 'Lokalne vlasti moraju daleko
snažnije nego dosada preuzeti odgovornost u reguliranoj
organizaciji povratka'", prenosi Markus Bickel na kraju članka.