RU IZVESTIJA 30. IV. 2002. NIJEDAN ARAP NE ĆE PODUPRIJETI AMERIKU

RUSIJA IZVESTIJA 30. IV. 2002. 'Nijedan Arap neće podržati SAD' Sjedinjene Države, posebice nakon 11. rujna, prisvojile su ulogu svjetskog policajca i trude se diktirati cijelome svijetu koji će režimi ostati na vlasti, a koji neće. Uvjeren sam: ako čak i u Iraku ima ikakvih nesuglasice glede sadašnje vlasti, problem se mora rješavati u kući, piše Džalal Al-Mašta, šef moskovskoga arapskog lista 'Al Hajjat' . Upletanje SAD-a, kakvo se događalo, recimo, u Venezueli i drugim državama, uvijek je kontraproduktivno. Ono može dovesti jedino do toga da se učvrsti uloga samog SAD-a, zaštite njegovi interesi, a zanemare interesi dotičnoga naroda ili zemlje. Mislim da Amerikanci kane u svakom slučaju provesti operaciju u Iraku. Opravdanje se može naći svakakvo: inspektori UN-a su samo paravan kojim SAD skriva stvarne planove. Ti planovi, očito, predviđaju ne samo smjenu režima, nego i prekrajanje regionalnih zemljovida. Cilj je - s jedne se strane osloboditi protivnika, a s druge - potisnuti iz regije Europljane i Ruse. SAD želi upravljati svijetom ne samo formalno, nego i stvarno, ne dopuštajući nikome pristup iračkim naftnim pričuvama. Amerikanci su sa zavišću pratili kako su Rusi, Francuzi i Kinezi sklapali s Irakom sporazume o podjeli proizvodnje, koja donosi velike dividende. Osim toga, Europljani se mogu, ako se smekša bagdadska blokada, učvrstiti na iračkom tržištu. Eto u kojemu grmu leži zec. Nije Amerikancima ni do kakve demokracije, nego im je do 'naftodemokracije' u Iraku, ili do bilo čega što žele. Ako vojna operacija protiv Bagdada ikad započne, arapski će svijet reagirati krajnje odrečno. To je priopćeno američkom dopredsjedniku Dick Chenney za vrijeme njegove turneje po zemljama Bliskog istoka. Apsolutno su svi kazali 'ne', među kojima i one države koje s Irakom uopće nisu u prijateljskim odnosima, poput Saudijske Arabije. SAD otvoreno primjenjuje dvostruka mjerila. Dopuštaju Izraelu da udara po Palestincima bez obzira na sve rezolucije UN-a, a istodobno prijete silom protiv Iraka, Libije, Sudana. Gdje su Arapa, primjenjuje se sila, a gdje Izraelci - glađenje po glavi. Napad na Irak je opasan radi destabilizacije cijele regije - i to je još jedan razlog koji potiče Arape da se suprotstave američkim planovima. Prosvjedi u arapskim zemljama mogu poprimiti svakakve oblike. Nije isključeno ni da dođe do nasilnih akcija. Rusija se dugo opirala mogućoj akciji protiv Iraka, ali je u posljednje vrijeme ublažila svoja stajališta. I to unatoč tome što će američka vojna operacija proizvesti ozbiljne gubitke za Moskvu - i gospodarske i moralne. Pa ipak ja ne vidim u Kremlju spremnosti da se oštro objelodani Washingtonu da je napad na Irak neprihvatljiv za rusko-američke odnose. Moskva je na riječima protiv vojne akcije, ali se pritom ne osjeća da misli poduzimati ikakve ozbiljne korake koji bi ohladili američki žar, piše Džalal Al-Mašta.